uz liturgijska čitanja na 3. nedjelju došašća u god. A: Iz 35,1-6.10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11
Poslušajte na Audio.com
Pao nam je snijeg. Hvala Bogu! Neka nas obaspe bjelinom s neba. Evo kako smo u okrilju naše Bazilike Srca Isusova promišljali o liturgijskim čitanjima na ovu nedjelju “Gaudete”. Neka i ovo bude skroman prinos našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i obnovu snaga, za još jače došašće, za čitanje i slušanje:
Ako idemo među mnoštvo razdraganih na Advent u Zagrebu, ili negdje u Austriji ili još dalje u drugim zemljama, što smo izišli vidjeti (usp. Mt 11,7-9)? Površnu zabavu, buku i svjetlo, kuhano vino koje i u zraku možemo udisati? Jesmo li izišli vidjeti neki za nas posloženi “teatar” (usp. θεάομαι Mt 11,7)? Kad sjednemo pred televizor i gledamo naše vatrene nogometaše, što smo izišli vidjeti? Neki nestalni, bezimeni stijeg koji se povija kako vjetar puhne, ulizicu na dvoru kojemu je sva duša u tome da se već odijelom svidi onomu koji ga ima u vlasti? Ili mi, adventski ljudi, tražimo nešto više i dublje, nešto mnogo, mnogo veće? Strpljivo, strpljivo, strpljivo (usp. 3x μακροθυμέω Jak 5,7.8) iščekujemo taj dan Gospodnji – Božji dan!
Radosna vijest današnjega dana jest vijest koju Ivan Krstitelj može čuti i u mraku ledene tamnice u kojoj će dočekati smrt iz krvnikove ruke: vijest da je Mesija došao (usp. Mt 11,4). Dolazi ono kraljevstvo u kojemu Ivan, najveći među nama od majke rođenima, ostaje posve malen, najmanji (Mt 11,11).
Radosna vijest ove treće nedjelje došašća, nedjelje radosti, jest da i u pustinji Bog može dati bujan život, u našoj životnoj pustoši i siromaštini, u našoj jesenjoj i zimskoj depresiji, može zavladati klicanje i veselje – veselje sa znakom vječnosti (usp. Iz 35,10). Radosna vijest ove treće nedjelje jest proroštvo koje glasi: »oni će vidjeti slavu Gospodnju, divotu Boga našega« (Iz 35,2). Upravo to je odgovor koji učenici imaju odnijeti svome učitelju Ivanu: što su vidjeli (Mt 11,4). Radosna vijest danas jest: da je strpljivost proročka vrlina (Jak 5,10) i da se dolazak Gospodnji približio (5,8).
Radosnu vijest današnjega evanđelja izvrsno ćemo naći ako pažljivo, posve tihim koracima, tako da ne smetamo, uđemo u dušu zatočenika Preteče, najvećega, onoga koji je više nego prorok – Ivan Krstitelj. U tamnici je, zatvoren (Mt 11,2). Vjerojatno već sluti zlu kob koja ga čeka u šakama hirovita polu-vlastodršca, još jednoga Heroda. Predosjeća Ivan da će i u mučeničkoj smrti biti Preteča (usp. Mt 14,10). A znamo da je uhićen samo zato što je poput rođaka Isusa svjedočio za istinu. Podsjetio je na Božju zapovijed: »Ne čini preljuba!« Tumačio je: Pa ne smiješ bratu rođenom žene uzeti! (Mt 14,4). I sada u toj mrkloj, smrtnoj tamnici Ivan je čovjek koji pita o onom najvažnijem i dobiva pozitivan odgovor!
Usred pustinje prorok naviješta radostan bujan cvat, ljiljan će procvjetati (Iz 35,1). Visoka snažna cedrovina, jedro zelenilo s Libanona doći će u pustinju (35,2). Mi smo na prelasku iz jeseni u zimu, u vlazi i studeni, kad se siva, tmurna, uporna kiša pretvara u snijeg, kad se sunce ne želi pokazati, a sva priroda govori o umiranju i smrti. Mi palimo još jednu, treću svijeću i gledamo na onaj povijesni, velik dan kad će Bog Spasitelj doći na svijet kao malo, slabašno, milo, sve njege potrebito, ljudsko dijete. Doći će Božić!
Zatočeni je Ivan Krstitelj kao Jakovljev ratar: zasijao je polje i sad strpljivo čeka (Jak 5,7). Pušta da pada i rana i kasna kiša. Ispituje potom je li to već dragocjen urod došao. I on je među prorocima koji su nam uzor za svetu strpljivost (μακροθυμία Jak 5,10) – za veliku dušu i podnošenje muke.
Je li u zatvoru i njegovo srce moglo biti preplašeno (usp. Iz 35,4), pogotovo stoga što ga je davno Rođak bio razveselio već u majčinoj utrobi (Lk 1,41.44)? Ivanu je došao na krštenje i tražio da se sva pravednost ispuni (Mt 3,15). Sam je Ivan u njemu proročki vidio žrtvenoga Jaganjca (Iv 1,29.36) – Boga živoga koji jedini oduzima našu krivnju i prijestup, sav naš grijeh (usp. Izl 34,7). Razumijemo da se s pravom u mračnim Herodovim podzemnim lancima može roditi neka sumnja i pitanje, pogotovo u srcu Judejca, južnjaka, koji sluša o djelima rođaka tamo u Galileji na sjeveru. Ivan se smije pitati: Stoji li to Sudac pred vratima ili ne (Jak 5,9)? Je li Isusov dolazak – dolazak Gospodnji (Jak 5,7.8)?
Već je veliki Izaija prije osam stotina godina prenio Božju naredbu što treba reći preplašenim srcima da se ohrabre i budu jaka (usp. Iz 35,4). Upravo tako Gospodin Isus postupa. Učenicima Ivanovim daje ohrabrujući odgovor. Možda ih je Krstitelj i vrlo pedagoški poslao da se sami mogu uvjeriti i naći novoga, pravoga učitelja. U evanđelju naime čitamo da je Ivan čuo za Kristova djela, za djela Mesijina (Mt 11,2).
Isus ne daje odgovor uvjeravanjem i prezentiranjem lijepoga programa, nego djelima. Odgovor Ivanu Krstitelju jest ono što su sami njegovi učenici kao očevidci zamijetili i mogu o tome posvjedočiti. Prorok je davno, davno prorokovao o slijepim očima, o gluhim ušima, o nijemim ustima, o nogama koje nisu mogle samostalno hodati (Iz 35,5s), a Gospodin, evo, ostvaruje i čini (Mt 11,5). I još pridodaje jer je i onog gubavca izliječio koji se poklonio i molio: »Ako hoćeš, možeš me očistiti.« (Mt 8,2). I svih onih deset očistilo se (Lk 17,14), i još drugi. A Ivanu, kojega čeka smrtna presuda, zacijelo je najvažnije što je Isus uskrisio i Jairovu kćerkicu (Mt 9,25) i jedinca udovice iz Naina (Mk 87,15), a i prijatelja Lazara će iz groba dozvati u život (Iv 11,44).
Osnovno pravilo cijele biblijske povijesti kaže: osveta u svemu pripada Bogu. Tebi, Bože, povjeravam parnicu svoju ( Jr 11,20; 20,12 usp. »odmazda, Božja naplata« Iz 35,4). Mesija to pravilo sažima u svojim djelima.
Rabbi Isus u sinagogi je pred svojim Nazarećanima riječima Izaije proroka ponizno, ali jasno poručio: Da, ja sam Mesija (Lk 4,18). Tako odgovora i Krstitelju. Isus je Pomazanik jer ga je Otac Duhom Svetim pomazao (Iz 61,1), kao što su nekoć starozavjetni kraljevi i proroci uljem pomazivani. Izaija je najavio da će siromasi primati radosnu vijest, a Isus to ispunja (Mt 11,5). To je odgovor utamničenom Ivanu. On sam sada je siromah koji sluša radosnu vijest da je došao Onaj koji ima doći. Blago tebi, Ivane, brate moj, jer ti ja nisam sablazan (Mt 11,6). Otac nebeski ne dopušta da ti budem skandal (σκανδαλισθῇ teol. pasiv Mt 11,6). Blago tebi jer ti si anđeo kojega je sam Otac poslao da mi put pripravi (Mt 11,10; Mal 3,1).
S pravom je u Crkvi danas Nedjelja Caritasa. Svaki naš dar koji prikupljamo – za hranu, za higijenu, domaće potrepštine, novac – utjelovljeni je dio evanđelja koje se navješćuje siromasima. Uvijek je tako bilo da siromašni najvelikodušnije siromašnima pomažu. Uvijek je bilo tako da siromašni daleko bolje znaju što je životna radost negoli sebični bogataš.
Nama, adventskim siromasima, tražiteljima radosti, objavljuje se radosna vijest: Sin Božji koji za nas postaje Božić, mali Isus – on je Mesija i ne moramo nekoga drugoga čekati (usp. Mt 11,3).
