Uz današnje Evanđelje: četvrtak u 3. tjednu Došašća
Ove godine upravo na dan naših blaženica, Drinskih mučenica, još jedna mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i obnovu snaga, za jače Došašće, za čitanje i slušanje:
Učitelju dobri, božanski! Pred svima nama hvališ Preteču, svojega rođaka Ivana. Svi mi, tvoj narod, slušamo te. Vidiš u njemu Božjega anđela koji prema proročkoj riječi pripravlja put.
Što ja tražim? Neku nejaku biljku koja se povija i okreće kako vjetar puhne? Žudim li za sjajem kraljevskoga dvora, za izvanrednim modnim ostvarenjima, mekim, udobnim, privlačnim, koje ću s ovim svijetom promatrati dok ljudi u njima teatralno prolaze? Ili je prava, dubinska i živa čežnja mojega bića poslušati čovjeka koji Božje riječi govori.
Krstitelja šalješ da mi bude prorok nad prorocima, da me izvuče iz mojega egoizma, da iziđem i ne zatvorim se u svoju čahuru. Od svih nas koje je majka rodila, od svih ljudi on je najveći! Ali ipak kad i mene, najmanju dušu, primaš u svoje kraljevstvo, uzvisuješ me i na više mjesto postavljaš.
Sve ako sam do sada u službi nekog zavojevača, koji porobljuje da vlada nad drugima, i ubirem poreze od svojih, neka me tvoj Ivan opere u svetim vodama koje donose korjenito obraćenje! Drage volje i posvema, ponizno primam Ivanovo krštenje i molim ne dopusti da farizejskim srcem i svojim tumačenjem Božjega Zakona zaustavim tvoje nakane sa mnom i tvoju volju za mene.
