Četvrta nedjelja Došašća (god. A): Iz 7,10-14; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
S kakvom radošću Hrvatska danas pali četvrtu adventsku svijeću! Evo nov pokušaj – biblijsko-teološki esej o ustroju, vokabularu, sadržaju i teološkom značenju tekstova Svetoga pisma koji se čitaju u liturgiji. Nova mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za dobar finiš Došašća, za čitanje i slušanje:
Je li pretjerano reći da je radosna vijest današnjega evanđelja ovo: U vremenu krize, u vremenu teškog odlučivanja vrijedi odspavati. Dobar je san! Sigurno smo već imali prilike saznati da naš Papa na radnom stolu čuva kipić koji prikazuje san sv. Josipa.
Već u Starom zavjetu prilike su bile vrlo ozbiljne i – na svjetskoj, geopolitičkoj razini – zastrašujuće. Kralj Sjevernoga kraljevstva, Izraela, kao pravi domaći izdajnik, udružio se s neprijateljskim Aramom protiv Božjega naroda u Judeji i Jeruzalemu (Iz 7,1). Ali ne samo to: velesile Asirija i Egipat spremaju se na rat (Iz 7,18). Azija i Afrika sukobljavaju se, kao i toliko puta, u maloj Svetoj zemlji. Bog, vidjevši opravdan silan strah, kralju nudi znak (Iz 7,11).
Do koje mjere je Marijin Josip na mukama odmah razumijemo kad mu je zaručnica trudna s drugom Osobom (Mt 1,18), i k tome je iz galilejskoga Nazareta pošla daleko na jug, tamo u judejsko gorje k svojoj rođakinji (Lk 1,39) na tri duga mjeseca (1,56). U svojoj pravednosti Josip smišlja što će. Krajnja stiska vidljiva je u tome što kuje plan koji, vjerojatno i ne sluteći, kani izvesti na način kralja Heroda: kriomice, konspirativno, iza kulisa (λάθρᾳ Mt 1,19; 2,7). Kod takve velike, opake opasnosti Bog intervenira, i to odmah.
Mi danas, kad čujemo “Anđeo Gospodnji” (Mt 1,20), s pravom pomislimo na Djevicu Mariju kojoj je navijestio Božju blagovijest. A sada se, evo, prisjećamo kako je i Josip sposoban razumjeti jezik anđela. Uđimo na čas, sa željom i s poštovanjem, blago, tiho i posve pažljivo u san svetog Josipa, u san koji donosi blaženo rješenje za tešku tjeskobu; uronimo što dublje u san o Emanuelu!
U Starom zavjetu prorok je proglasio da će Gospodin po svojoj volji dati znak. Nije to bio san, nije anđeo došao, nego sam je Bog dao božansku ponudu, a kralj je rekao: “Ne” (Iz 7,12). Kad shvatimo da je u pitanju ponajprije kraljev sinčić koji će biti veliki kralj Ezekija, onda nam je jasno kako je loše i zlo odbijanje oca Ahaza. Odbacuje svoje dijete, svoju krv, svoje rođeno. U početcima, dok su bili u ropstvu, Faraon je bio tražio da novorođeni hebrejski dječaci budu bačeni u rijeku (Izl 1,22). Moleku su ljudi prinosili vlastitu djecu (Lev 18,21; Jr 32,35). S kakvim obrazloženjima mi danas ne želimo djecu, ne priznajemo im da pod majčinim srcem imaju vlastito tijelo, odlučujemo oduzeti im život – i ne znajući da li to primjerice novi Luka Modrić ili Mateo Kovačić dolazi na svijet?
Kralj Ahaz dodijava Bogu (Iz 7,13) tako što uporno želi po svojim silama i naumima, oslanja se na svoj osjećaj i pamet, a ne računa s Bogom. Zaista, uopće ne odgovara našem proračunu i ljudskoj snazi kad Bog pred najvećim svjetskim naoružanim silama koje kreću u vojni pohod kao znak daje – jedno novorođeno dijete (Iz 7,14). To je znak! I već Izaija će za njega dva poglavlja kasnije zapisati da nam je darovano ljudsko dijete koje je Bog (Iz 9,5). Dakle: Božić!
Prorok je davno objavio tu Božju riječ domu Davidovu: “Djevica će začeti i roditi sina” (Iz 7,14). To isto Gabriel govori Djevici u Nazaretu: “Začet ćeš i roditi sina” (Lk 1,31). Upravo tu objavu prima i Josip: “Rodit će se Emanuel – dijete od Duha Svetoga” (Mt 1,20.21.23). Zato Josip može s mirom uzeti k sebi Mariju jer je njegova, jer je njemu, mužu pravednomu, – žena (Mt 1,20). Kao u staro doba cijelom domu Davidovu, tako sada Bog daje znak Josipu. Josipu je znak Marija koja pod srcem nosi sina. Današnje evanđelje veliko je ohrabrenje za sklapanje i njegovanje braka i za roditeljstvo.
Kako je velik i drag san o Emanuelu! Glavna poruka koju Josip prima u snu isto je ono o čemu Apostol piše Crkvi Božjoj u Rimu. Glavna poruka je – Isus (Ἰησοῦς Mt 1,21). Apostol govori o toj istoj radosnoj vijesti, o evanđelju koje je u Pismima obećano (Rim 1,2). Govori o Sinu koji je Davidov sin i Božji Sin jer mu je Bog Otac po Duhu Svetom (1,3.4). Sin je po sili Svevišnjega (δύναμις Rim 1,4; Lk Lk 1,35) koja je sišla na Mariju. Josip je poočim Isusov, onaj po kome će Isus u zemaljskom redu dobiti “prezime”: “ben David” – Sin Davidov jer tako se anđeo Gospodnji obraća Josipu (Mt 1,20 usp. 9,27 itd.).
Velik je i drag san o Emanuelu! Zbog anđelove objave Josip je otpočetka oslobođen lažne slike o Mesiji i od lažnih očekivanja. Emanuel ne dolazi spasiti od rimske zavojevačke velevlasti, neće spasiti svoj narod od emocionalnih tegoba i stresa, od financijskih teškoća, ni od farizejsko-saducejskoga nadmetanja, neće nas osloboditi od našega križa, nego Božji Pomazanik – Mesija, Emanuel, dolazi spasiti svoj narod od naših grijeha (Mt 1,21) koje činimo i kojima robujemo. On dolazi da preko muke i križa uskrsne od mrtvih (Rim 1,4). Dolazi pozvati svete, miljenike Božje (1,7). Dolazi dati milost i apostolsku službu (1,5), dolazi dati mir zajedno s Ocem (1,7). On je Emanuel – s nama Bog. Zato na kraju upravo ovog Matejeva evanđelja veli: “Ja sam s vama, u sve dane, do kraja” (Mt 28,20).
S pravom stoga njegovu mesijansku žrtvu slavimo danas na oltaru i sve grijehe ubacujemo u božansku vatru. Zajedno s cijelom Crkvom zazivamo: Dođi, Gospodine Isuse! Dođi, Emanuele, spase naš!
Vidi: otpjevni psalam na 4. nedjelju Došašća (god. A) – Nek uniđe Gospodin (Ps 24)
