uz današnje Evanđelje: ponedjeljak u 1. tjednu došašća
Vrijedi li ovo kao mala pomoć da uđemo u ovo vrijeme iščekivanja, molitve, vrijeme za liječenje duše. “Nisam dostojan da u moj dom uđeš!” Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za čitanje i slušanje:
Dobri Isuse, u svoj grad dolaziš, u kojemu si se nastanio (Mt 4,13). Prilazi ti stranac i poganin u Izraelu, zapovjednik rimske satnije. Vojna vlast!
Zamolio te je kao što mi danas možemo ljubazno zamoliti jedni druge (παρακαλέω Mt 8,5). Za njega ti si prvi Branitelj, Tješitelj kojega doziva u pomoć (παράκλητος Iv 14,16.26; 15,26; 16,7; 1 Iv 2,1). Zagovornik je, moli za drugoga. Nije te grubim autoritetom i mačem prisilio, nego prepoznaje i priznaje da si ti Gospodin (κύριος Mt 8,6.8).
Pred tobom on iznosi tešku paralizu koja je srušila mladoga slugu, maloga koji živi i radi u njegovu domu (παῖς Mt 8,6). Preda te donosi njegovu strahovitu, najtežu muku. A ti, Gospodine, znaš što je gorka muka! Je li to razlog da odmah spremno obećavaš posvetiti mu se i osobno mu pružiti njegu? Pregledat ćeš ga, zauzeti se oko njega, dati mu terapiju (θεραπεύω Mt 8,7).
Spremaš svoj dolazak, svoj advent u moj dom. Ti, Gospodine, želiš doći pod ovaj moj ljudski, rukotvoreni krov. Nisam dostojan! Tvoj dolazak ja ne zaslužujem. Ti si onaj pravi zapovjednik, svemogući Gospodar sviju stvari.
Naša ljudska riječ može mnogo. Centurion naređuje vojniku, naređuje robu. Moj brat može me ohrabriti i snažno utješiti u mojoj nevolji. Onaj tko je iznad mene može mi dati nalog i sa strahom ću poslušati. Moja riječ može graditi, oslobađati; može bolno, duboko povrijediti. Može nestati, kad blokiran šutim.
Samo reci riječ, Gospodine (Mt 8,8)! Kao što si na početku svjetlost stvorio (Post 1,3), kao što sva stvorenja svojom riječju dozivaš u postojanje, meni daješ da budem, da živim. Samo reci riječ! Kao što ćeš svojega prijatelja dozvati iz groba natrag u život (Iv 11,43).
Sve svoje poganstvo, svoju nevjernost, stavljam, evo, preda te, a ti milostivo pronađi i pogledaj moju vjeru u tebe koju si mi ti sam darovao (πίστις Mt 8,10). S tobom već sada gledam onu radosnu, vječnu gozbu za kraljevskim nebeskim stolom (Mt 8,11). Ondje ćemo svi biti s našim svetim ocima, tvojim slugama, jer ti si Bog živih (Mt 22,32). Ti nas spašavaš!
