Kraljevstvo Kristovo, kraljevstvo Božje (Lk 23,35-43)

uz današnje Evanđelje: svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja (god. C)

Pedro de Oriente (1580.-1645.): Raspeće (Španjolska škola)

Poslušajte, preuzmite na Audio.com

Ovako smo razmatrali o Kraljevstvu Kristovu u okrilju Bazilike Srca Isusova u nedjelju, 20. 11. 2022. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Krist Kralj 2022.

Ovih dana pohodili su nas kralj Filip i kraljica Leticija iz Španjolske. Ovih dana puni očekivanja gledamo kada ćemo zbog Šengena u svaki kraj naše Europe moći ući s punim ljudskim dostojanstvom i pravima. Pamtimo još vrhunski svečan sprovod engleske kraljice Elizabete II. Naravno je i normalno ako očekujemo da se Isus, naš Gospodin, pokaže kao kralj onda kad je na vrhuncu slave, priznat i omiljen, s najvišim “rejtingom” – kako danas volimo reći – kao kad je cijelo jedno silno mnoštvo ljudi nahranio. Sami su ga tada htjeli postaviti za kralja (Iv 6,15).

Zaista, kad gledamo Evanđelje, vidimo da Učitelj Isus najvećim dijelom govori i poučava o našem životu ovdje. Zapovijeda kako ovdje među nama ima biti: u našim međusobnim odnosima, našim poslovima i postupcima.

Ali kad dođemo na sprovod i kad stojimo pred otvorenim grobom nekoga svojega, kad mislimo na Vukovar i Škabrnju, još više, kad sami zbog tjelesnih ili duševnih slaboća dobrano osjetimo kako nam je smrti blizu, onda nam postaje jako važno što Isus kaže o onom drugom svijetu, o životu ondje.

U evanđelju koje čitamo na svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja takav je sveti dragulj. U najvećoj patnji, u osjetljivim trenucima prije vlastite smrti, Gospodin jasno i izravno govori o raju (παράδεισος Lk 23,43). Gleda na Božji vrt koji je Bog od početka zasadio (LXX παράδεισος Post 2,8), na blaženi život pokojnih pravednika. To je nebo. To je prelijep gaj Oca nebeskoga pun života, kraljevski šumarak (פרדס pardes Neh 2,8) za sve spašene, njegovan voćnjak, park Bog kralja u kojemu će on sam – prema prvim biblijskim slikama – prohodati za dnevne šetnje i prijateljski upitati svoje: “Gdje si?” (Post 3,8s)

Ne, Gospodin Isus ne očituje se kao kralj u ono vrijeme kad nebeskom čudesnom silom čini velika djela. Danas u evanđelju gledamo znani mučenički prizor na Kalvariji. Jako ga dobro razumijemo i osjećamo ovih dana kad se nakon Dušnog dana, usred jesenjih kiša, žutoga lišća koje opada, prirode koja zamire, uživo prisjećamo svih žrtava Domovinskoga rata.

Sveti je Učitelj unaprijed izravno najavio da će biti izrugan (Lk 18,32). Počelo je to dok su ga nakon uhićenja stražari udarali i poigravali se s njime (Lk 22,63) i onda kad ga je Herod sa svojim vojnicima prezreo i ismijao (Lk 23,11).

Na Golgoti narod nije u zanosnom kliktanju svojemu kralju, nego gleda. Smiljem li reći: bulji – kao mi kad satima sjedimo pred ekranom televizora, kompjutera ili mobitela? Nije dosta što smo ga ni kriva ni dužna ljudskim sudom osudili, nije dosta što smo ga nakon bičevanja i križnoga puta pribili na drvo križa. Današnje evanđelj opsiuje kako uz nepodnošljive fizičke boli, razderanoga, izmrcvarenoga tijela, Isus trpi grozno ruganje.

Najprije prvaci ovoga izabranoga naroda, kojemu je povjereno sveto obećanje i najljepša nada, ne prepoznaju onoga koga očekuju. Ne vide Božjega Pomazanika, Mesiju, Izabranika. Digli su nos i u trećem licu, preko javnosti, nalažu da Raspeti sama sebe spasi (Lk 23,35).

Vojnici, kad su izvršili zadatak i pribili ga na križ, nude mu jeftino ljuto piće, koje zacijelo i sami piju, pa ga nemilosrdno ismijavaju da je kralj ovom ovdje naroda u Judeji (Lk 23,37). Pa tako službeno piše (38)! Oni mu se izravno obraćaju, i oni također pozivaju, nude: Spasi sama sebe!

Napokon jedan od razbojnika, razapet zajedno s njime, prema evanđeoskom opisu ide korak dalje. On bogohulnički, svetogrdno napada Isusa ( Lk 23,39). Prezirno izruguje: “Pa nisi li ti Mesija?” I treći put ponavlja zov: Spasi sama sebe. Pridodaje, naravno: “Spasi i nas!”

Prva, dubinska metoda napada jest napad na Isusov identitet, na njegovo znanje tko je on, na unutarnji realan osjećaj vlastite vrijednosti: je li on Mesija (Lk 23,35.39) – sotonska je metoda. U pustinji, u početku, napasnik se dvaput zalijetao u središte Isusove osobe, pitajući: “Ako si ti Sin Božji?” (Lk 4,3.9) – možda jesi, možda nisi.

I druga metoda, triput ponovljena zavodnička ponuda da raspeti Isus sama sebe spasi iz istoga je izvora. Potječe od one prve kušnje da Gospodin nakon silnoga posta stvori obilje hrane za sama sebe. Može Bog od kamenja i djecu Abrahamovu podići (Lk 3,8), može Isus s pet kruhova cijelo mnoštvo nahraniti (Lk 9,16). Ali on je došao spasiti nas, svoj narod od grijeha naših, ne sama sebe. I u najvećoj boli i trpljenju on sebe na spašava, odustaje od toga, nego to do zadnjega prepušta Ocu. U ruke njegove svoj duh predaje (usp. Lk 23,46).

Današnje evanđelje nebeska je pohvala svakoj majci koja se s ljubavlju žrtvuje ne za sebe, nego za svoje dijete. Današnje evanđelje Božja je hvala svakom branitelju koji nije sama sebe spašavao, nego nas.

Skrušeni razbojnik ključ je za razumijevanje Krista Kralja, onaj dobri razbojnik kojemu i ime pamtimo, kojemu je evo ovdje na našoj Novoj vesi posvećena jedinstvena kapelica, kapelica u kojoj se čuvaju sandale svete Majke Terezije. Skrušeni razbojnik ključ je.

Nakon trostrukoga izrugivanja na križu, potpuno ponižen, Isus samo njemu daje odgovor. Isus sada, obješen na drvo križa kao razbojnik, probijenih ruku i nogu, sa strašnim ranama po tijelu, s teškim bolom u plućima, otvoreno potvrđuje da je kralj. Štoviše, nije li i nama sada jasno da je Božje kraljevstvo, njegovo kraljevstvo!

Dobrome razbojniku, čovjeku koji je zlodjela činio, koji je svjestan da je dobio što je zaslužio, koji smjerno vapi, Krist Kralj daje vječnu utjehu kojoj se svi nadamo. Da, ja jesam Kralj. Da, dolazim u svoje kraljevstvo i to ne jednom, u dalekoj budućnosti, nego, evo, danas. Da, mislit ću na tebe, spomenut ću te se – bit ćeš sa mnom.

To je ono što Gospodin s euharistijskoga stola, sa svojega žrtvenika, nama govori: Bit ćeš sa mnom. Danas. U ovom kruhu koji se lomi.

Vidi: Krist Kralj na Biblijskom portalu

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.