Učitelju kad moli i liječi, i izabire apostole (Lk 6,12-19)

uz današnje Evanđelje: utorak 23. tjedna; sv. Šimun i Juda, apostoli (28. 10.)

J. J. Tissot, Isus izabire Dvanaestoricu
Učitelju kad moli i liječi, i izabire apostole (Lk 6,12-19)

U obnovljenom ruhu, dotjerano, u ovim novim medijima. Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i smirenje, za novo otkrivanje Kristove Blagovijesti, za čitanje i slušanje:

Učitelju kad moli i liječi, i izabire apostole (Lk 6,12-19)

Izlaziš, povlačiš se, Gospodine. Uspinješ se na goru da razmijeniš svoje želje s Ocem (προσεύχομαι Lk 6,12), da podijeliš svoj unutarnji svijet s njime, da mu povjeriš misli i čuvstva duše svoje. I cijelu noć tako. Ne spavaš, moliš se. Toliko ti je važno! Kao što ćeš na Maslinskoj gori moliti prije nego što naša divljačka četa dođe na te s mačevima i toljagama (Mk 14,43.48), a ni ne znaju tko si (14,44).

S Bogom, Ocem svojim susrećeš se ove noći kao ono praotac Jakov u snu (Post 28), i kad se borio do zore (Post 32), kao Samuel kad je još bio dječak (1 Sam 3). Iz tvoje molitve, iz blizine s Ocem potječe čudotvorna sila koja će izlaziti iz tebe i ozdravljati sve nas (Lk 6.19).

Idućega jutra započinješ nešto novo. Svanuo je novi dan, kao što će jednom zora prvoga dana u tjednu pokazati da, živ, više nisi u grobu (Lk 24,1).

Između svih svojih učenika koje si dozvao k sebi na uzvisinu, izabireš dvanaest njih (Lk 6,13) kao u staro doba kada Mojsije za svaki dio Božjega naroda postavlja jednoga (Br 1,44). Dat ćeš im ime (Lk 6,13). To su tvoji poslanici, šalješ ih – apostoli su – od tebe poslani. Čak dvaput po dva brata uzimaš. Prvome daješ novo ime (6,14), a drugoga Šimuna već zovu revnim zelotom (6,15). Dvojica su s imenom istaknutoga, tvojega, plemena Juda, koje poziva na hvalu Božju. Trojica imaju svojevrsno prezime: Jakov je Alfejev; prvi Juda je Jakovljev, a drugi je Iškariot za kojega se odmah bilježi da će postati izdajica. Nije to ona lijepa riječ koja znači i predanje (παραδίδομι), nego je baš upozorenje na pronevjeru, izdaju koju čini prodana duša (προδίδομι Lk 6,16). Dvanaestorica su s tobom kad, sišavši s gore, na ravnici, u dolini zauzimaš mjesto (6,17).

Svi te tražimo, Spasitelju. Želimo te čuti, ali isto tako tražimo izlječenje od naših boli (Lk 6,18). Tu je cijelo mnoštvo tvojih učenika; gužva je tu, silan svijet koji se okupio iz cijele središnje judejske zemlje i iz svetoga, glavnoga grada Jeruzalema, ali i iz poganskoga primorja uz Tir i Sidon daleko na sjeveru iznad Galileje, na zapadnom, Sredozemnom moru (6,17). Tu smo i kad nas mnoštvo nečistih duhova iznutra pritišće, muči (ἐνοχλέω 6,18). Stvaraju gužvu u nama. A ti nam se posvećuješ, iskazuješ skrb, liječiš (θεραπεύω 6,18).

I ja te želim dodirnuti, dotaknuti, i primiti tvoju ruku, držati te, kao Marija Magdalena na Uskrs (ἅπτομαι Lk 6,19; Iv 20,17), jer božanska moć zrači iz tvojega Srca koje je jedno s Ocem.

28. listopada 2021.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.