Gospodine, dobro znaš kako je moja vjera malena, poput sjemenke jedva vidljive. Zato smjerno vapim: Pomozi!
Evo, radio sam na tvojoj njivi. Evo, čuvao sam tvoje stado. Ali samo ti, Gospodine, daješ svetu korist, samo ti daješ da raste plod koji ostaje.
Meni, bijednom stvoru, daješ da služim tebi, vječnom Gospodaru svih svjetova, svevišnjem Ocu svjetlosti.
Po tvojoj volji voćka bi i iz mora mogla rasti, ali još više si učinio kad si dao da Riječ tijelom postane, da Djevica, osjenjena Duhom, majkom bude; da kruh i vino budu tvoje tijelo i krv kao sveta hrana za mene.
S udivljenjem motrim kako ti, Gospodin i Učitelj, ustaješ od stola, opasuješ se i meni noge pereš, mene poslužuješ. S poštovanjem klanjam se i molim: Iščupaj me s korijenom iz moje beskorisne nevjere i posadi me u more tvojega milosrđa!
Amen.
3. 10. 2016.
Niko Bilić, SJ
