Uz današnje Evanđelje: utorak 24. tjedna
Može li se u ovim novim medijima donijeti tračak divnoga svjetla i čudesne snagu koju ima Kristova Blagovijest? S našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Sveučilištu Gregoriana za čitanje i slušanje:
Gotovo je sa mnom. Posljednji dah predajem tebi, Bože, i ostavljam ovaj svijet. Nose me kao što će tebe, Isuse, nakon muke i križa do groba nositi.
Vidiš moju majku, Gospodine, koja evo na vratima grada već drugi put ljubljenoga prati do groblja – prvo svoga muža, mojega tatu, sada mene. Jedinac sam joj, kao što si ti Jedinorođenac Očev. Sveti je trenutak kad se tvoje milosrdno srce ražalilo nad njezinim plačem. Pa svoju ćeš majku gledati kad na križu budeš umirao!
Utjelovljeni Sine Božje, dodirni moja mrtvačka nosila, moj otvoreni lijes! Reci mi riječ koja probija međe i dohvaća me u carstvu mrtvih. Prepoznaj moju mladost i Otac će me podići, dat će mi da opet uđem u komunikaciju sa svojim bližnjima. Ni učenici, ni narod koji tebe prati, ni golema sprovodna povorka na gradskim vratima ne sprječavaju te da se meni posvetiš. Vraćaš me mojoj majci. Blago meni, kada ti upravljaš mojim životom!
Sve ljude hvata sveti strah, vide Božje djelo i slave Boga. Što je otac Krstiteljev na početku proglasio sada svi ponavljaju: Pohodio si svoj narod. Stoga, premda je moj čarobni gradić Nain na rubu Galileje pred Samarijom, sada i sva Judeja, jezgra naše povijesti, čuje o tebi sa svom okolicom.
