Uz današnje Evanđelje: subota 25. tjedna
Ovo evanđelje ohrabruje nas da Bogu svome iznesemo najdublja, najvažnija – bitna pitanja koje u srcu nosimo.
Gospodin je najizvrsniji, vrhunski pedagog, ali eto i s njim mi ljudi imam problem straha. Učenici se boje pitati ga. I ostaju u nerazumijevanju. Onaj drugi evanđelist, Marko, zapisuje: nisu razumjeli što je to Isusovo »ustati od mrtvih«. A evo, sada i Isusovo »predanje« ostaje nejasno.
Predanje je sveto. Predanje stoji u središtu duhovnoga života. Odgovara našoj dubinskoj želji i egzistencijalnoj čežnji. A Gospodin razotkriva da će biti predan u ruke ljudi.
Ranije, prije nego što je pred Petrom, Ivanom i Jakovom pokazao svoje pravo lice na gori Preobraženja i svoj nebeski sjaj već je prvi put najavio otajstvo svoje muke i uskrsnuća. Dapače s Mojsijem i Ilijom razgovarao je o svom Izlasku koji se doskora ima zbiti u Jeruzalemu.
A sada otvoreno govori: bit će predan nama grješnim ljudima u ruke. Objavljuje volju Očevu. Uvijek ističemo kako je navještaj muke ujedno i navještaj uskrsnuća – sva tri puta. Ali ovdje nije tako!
Neposredno prije Isus je spasio dječaka od bolesti i od zloduha i vratio ga njegovoj obitelji. Volimo taj zanos i ushit, fasciniranost koji su sve obuzeli zbog silnoga, radosnoga čudesnoga ozdravljenja. Ali Gospodin ne staje na slavlju, nego gleda svoj put predanja i učenike poučava o tome.
Danas molimo da Gospodin milosrdno otvori srž našega bića i našu pamet tako da mu možemo i bez obzira na sav strah iznijeti ono što nam je na srcu, da možemo upoznati i promotriti njegovo predanje.
Gospodin Isus je Božja objava. On neka nam razotkrije tu tajnu svojega predanja, skrivenu u njegovu presvetom Srcu, skrivenu u svetom Tijelu i Krvi na oltaru. Neka nas primi u nju – jer to je naše predanje.
Niko Bilić, SJ
