uz 19. nedjelju u god. C: Mudr 18,6-9; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48
Poslušajte:
U ovim novim medijima skroman prinos s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana o sadržaju i poruci biblijskih tekstova koji se čitaju u liturgiji na 19. nedjelju u godini C.
Nismo mi golema, silna vojska, nego smo malo stado. Praotac Abraham je u početku krenuo tek sa svojom obitelji i najbližim rođacima. Malo stado. Nije nam u vlasti ovo ili ono kraljevstvo ovoga svijeta, nego Otac nebeski daje nam svoje kraljevstvo. Njemu je milo da mi vidimo i znamo, prihvaćamo da je on Kralj. Abraham ne traži povratak u Kaldeju iz koje je otišao, nego s povjerenjem ide u domovinu u koju ga Bog vodi.
Gospodin Isus, Učitelj Božjega kraljevstva i Pastir maloga stada upozorava na srce. Gdje nam je srce? Današnje evanđelje Božja je pohvala za svaki čas kad smo pomno pazili na svoje blago, kad smo iskreno voljeli i radili za svoju obitelj, kad smo se s ljubavlju brinuli za svoj dom i svoj posao, za svoju domovinu, znajući da je sve čisti Božji dar.
Abraham i Sara, i kad su stekli pregolemo bogatstvo, nisu toliko marili za to. Željno su iščekivali sina kojega im je Bog obećao. Izak je njihov jedini, ljubljeni – njihovo blago. A ipak, otac Abraham i njega spremno prikazuje i prinosi Bogu jer dobro zna da Izak Bogu pripada.
Čusmo u prvom čitanju iz Knjige Mudrosti kako je Božji narod već tamo u egipatskoj Kući ropstva njegovao nadu i proročki osjećao da će doći izbavljenje. Bog im je unaprijed najavio. I kad su počeli čudesni znakovi – i skakavci i obadi i žabe i čirevi i opći pomor – taj Božji sud, Izraelovi sinovi prepoznaju početak. U samoj noći Pashe oni su opasnih bokova, sa štapom u ruci. Svjetiljke im upaljene.
Mi danas – jesmo li imali jačih znakova? Karantena po svemu svijetu, teški potresi u našoj domovini od kojih se još nismo oporavili, promjene u klimi i teške vrućine, rat protiv Ukrajine, kakav iz iskustva nažalost dobro poznajemo, rat koji traje i traje, i evo jučer kobna prometna nesreća sa cijelim autobusom i to hodočasnika. Pa što je to? Jako dobro vidimo da smo malo stado. Naš krhak život u Božjim je rukama. Bog je Kralj.
Zato Isus opominje i hrabri. Blago tebi kad u sakramentu pomirenja upališ svoju svjetiljku, nađeš svoj mir, otvoriš vrata svome Gospodaru koji kuca, jer on stiže u pravi čas i ne kasni! Blago tebi ako iz dana u dan marljivo skupljaš svoje blago u nebesku blagajnu, gdje ga ni kradljivac ni moljac ne napadaju. Blago tebi, ako budno čekaš svoga Gospodara jer, evo, već danas pristupa i prostire nam euharistijski stol. Opasuje se ponizno da nas posluži – i to samim sobom: tijelom i krvlju pashalnoga Jaganjca koji vodi u slobodu, vodi u onu Obećanu zemlju u kojoj Bog kraljuje.
Dobro Petar pita! Gospodinovu pouku ne prima nažalost sav svijet, ali Gospodinova pouka jest za sve njegove učenike, za malo stado – ne samo za svećenike i biskupe, za redovnike i redovnice. Ovo je evanđelje božansko „Hvala!“ svima onima koji vjerno, razumno upravljaju kućom svojega života. Za tu je svrhu Bog otpočetka stvorio čovjeka: da bude mudar, dobar gospodar.
Blago nama kad znamo i ispunjavamo volju svojega Gospodara! Blago meni, kad svome mužu, svojoj ženi, svojoj djeci, svojoj sestri, svome bratu čovjeku dajem punu mjeru, pravi obrok Kristove ljubavi koju evo i danas kod oltara u svetom sakramentu primamo.
7. 8. 2022.
Niko Bilić, SJ
