uz današnje Evanđelje: utorak 17. tjedna
I drugi put, ti koji si postao ljudsko dijete, Adamov potomak, upozoravaš na taj divan, važan dar koji si mi dao: Imam uši; mogu čuti (Mt 13,9.43). Daješ mi da u miru, do u dubinu srca poslušam tvoju riječ, da primim i razumijem tvoju pouku za život. Pozivaš me da poslušam.
Blažen je čas. Ostavio si mnoštvo i ušao u kuću (Mt 13,36) u kojoj učenička duša može izbliza, nasamo uputiti svoju molbu, napojiti se tvojim svetim odgovorom, klanjati se tebi.
Drugi put ti prilazim (2x προσέρχομαι Mt 13,10.36) da budem bliže tvojemu srcu, Učitelju. Kao što si nam prije protumačio preneseno značenje sijača (Mt 13,18), tako sada ja molim: Razjasni usporedbu (παραβολή 13,36), tu sliku iz života s kukoljem u žitnom polju. Otac s neba daje mi razumjeti otajstvo, daje mi tebe (δέδοται Mt 13,11): Ti donosiš i tumačiš kako nebo nebo kraljuje. Ti si, Isuse, otajstvo kraljevstva nebeskoga.
Naš svijet tvoje je polje na kojemu siješ zdravo, lijepo, pravo sjeme (καλός Mt 13,37), one koji pripadaju kraljevstvu. A korov, one koji su sljedbenici i učenici zla (υἱοὶ τοῦ πονηροῦ Mt 13,37), posijao je Sotona. Kada dođe dovršetak ovoga našega vijeka (2x συντέλεια αἰῶνος Mt 13,39.40), bit će žetva. Glasnici će Božji kao žeteoci tada, na kraju, pokupiti kukolj da ga spale u drevnoj vječnoj vatri koje se ne gasi, nego izaziva bol, jad i jauk (Mt 13,42).
Ti, Gospodine, šalješ svoje apostole (Mt 13,41). To su tvoji glasnici. Tvoje je kraljevstvo iz kojega će pokupiti sve sablazni i sve one koji čine bezakonje (Mt 13,41).
Otac naš kralj je koji vlada (Mt 13,43). Ti mi, Učitelju sveti – svojom svetom žrtvom, svojom predragocjenom krvi – podari pravednost (usp. δίκαοι Mt 13,43), daj da moj odnos prema tebi, prema ljudima i prema mojoj vlastitoj duši bude u redu pa da onda, kad dođe žetva, budem kao tvoje sjajno nebesko sunce (ἥλιος Mt 13,43) koje donosi svjetlo, donosi toplinu.
