uz današnje Evanđelje, na blagdan sv. Brigite, 23. srpnja
Na dan europske svetice, sv. Brigite koja nas izvrsno podsjeća kako svetost nije nikakav bijeg od svijeta i života, nego je obitelj, molitva i vjernost Svetom Ocu. U devetnici na zaključku godine sv. Ignacija, u kojoj smo nastojali VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkom institutu, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana za predah i smirenje, za susret s Duhom koji je u vrućini lahor, za čitanje i slušanje:
Otac ti je važan, Gospodine, okvir je tvojim riječima (2x πατήρ Iv 15,1.8). On je vinogradar koji siječe i čisti lozu (Iv 15,2). Svaku za sebe, božanski pažljivo, precizno, temeljito, sa svom skrbi. Njemu pripada slava (Iv 15,8). Po tvojoj riječi koju mi govoriš Otac me čisti (Iv 15,3).
Iz same svoje naravi, svojim silama, ne mogu donijeti plod (Iv 15,4). Ne mogu ništa (15,5). Ali ti mi daješ da poput loze živim na tebi, trsu. Živim s tobom. Od tebe. U sebi, u svojemu dobrom srcu daješ mi prostor da živim (“u meni” 6x ἐν ἐμοί Iv 15,2.4[2x].5-7). I ti, koji jesi, hoćeš se nastaniti u meni, malenom, krhkom stvorenju – kao na početku kod Betlehema u jaslama (“ja u vama” 15,4; “ja u njemu” 15,5).
Otac čini svoja djela na tebi, siječe i uklanja (αἴρω Iv 15,2), izbacuje (βάλλω 15,6), čisti (2x καθαίρω 15,2.3). Na tebi rastem. Čuvaj me, ne daj da mi duša bude u onoj sinagogi (συνάγω) koja je izopćena, bačena u vatru (πῦρ) i gori (καίω 15,6). Podari mi svoje svete riječi koje me čiste, pohrani ih u meni, da u meni ostanu (15,7)!
Koji je to obilan i pravi plod!? Molim što hoću i tako će mi biti (Iv 15,7)! Istinski plod jest Očeva slava. Divan je plod da budemo tvoji učenici, ne sljedbenici drugih učitelja niti svoje vlastite oholosti, nego da budem tvoji, da tebi pripadamo (Iv 15,8).
23. 7. 2022.
Niko Bilić, SJ
