Kategorije
Duhovnost

Na ramenima Dobroga Pastira (Lk 15,3-7)

Uz današnje Evanđelje: Presveto Srce Isusovo u god. C

Dal Parson, Dobri Pastir

Ove godine za Srce Isusovo slušali smo evanđelje o radosti Dobroga Pastira jer je pronašao ovcu svoju izgubljenu. Hvala Bogu na lijepom vremenu! Hvala svima vama organizatori, sakristani, redari, ispovjednici, propovjednici, pjevači, čitači, ton-majstori, poslužitelji…! Hvala, Biskupe! Prinijeli smo pomirnu žrtvu, molili za grad i narod, za Hrvatsku i Ukrajinu, za sav naš svijet.

Pomaže li ovo za prisjećanje, produbljivanje, sveto vraćanje na izvore? U jubilarnoj godini sv. Ignacija, u kojoj tražimo kako VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, i Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana.

Danas ti, Učitelju božanski, želim zahvaliti na dobroti Srca tvojega jer i gorljivim farizejima i naobraženim pismoznancima (Lk 15,2) govoriš o nama grješnicima (Lk 15,1).

Ne, to nije moja računica: Kad imam sto dragocjenosti, zar da zbog jedne sve ostalo riskiram? Ako ima stotinu eura hoću li onih devedeset i devet ostaviti samo da jedan sačuvam? Ali ti u svom Srcu nosiš božansku logiku. Ostavljaš bezbroj njih, pa makar i u pustinji, da mene potražiš! Pusti sve njih i pronađi moju izgubljenost, pogledaj i vidi gdje mi je duša zalutala, gdje mi je život propao! Ostavi sada sve ostale, kao što si ostale apostole ostavio da se Tomi posvetiš i dopustiš mu – naložiš – da se uvjeri kako tvoje Srce opet kuca; kao što si ostale ostavio da se za Petra, prvaka, pobrineš, kad si se treći put ukazao, i izliječiš ga od trostrukoga zatajenja, da ga spasiš jer se stvarno utopio u moru nevjernosti i rekao “Ne!”.

Pokaži mi onu revnost i žar, odvažnost i predanje Srca svojega kad si spremno pošao za svojom ovcom koja je otišla u propast. Daj da osjetim prodoran i blag, nebeski pogled tvojih očiju kad me pronalaziš.

A najviše te molim: dopusti da slušam i osjećam kako tvoje Srce kuca kad me uzimaš na svoja ramena, Pastiru Dobri. Krenuo si u opasnost, prihvatio sve prijetnje i opasnost po život, trnje i trpljenje, bičeve i čavle, izložio si se smrti samo da me nađeš. A kad si me pronašao, u tvom srcu vrije, bukti, radost. Raduješ se jer si mene pronašao. To je tvoja radost. I za nju želiš da bude u meni, i to da bude u meni savršena. Vraćaš se u svoj dom i izgubljenu ovcu donosiš natrag. Pozivaš svoje da se raduju s tobom. Pozovi me jer si me primio za susjeda kad si postao čovjekom, jer si me uzeo se prijatelja. Pozovi me, Gospodaru sveti, u svoju radost!

Hvala ti! Dopustio si da tvoje Srce bude za mene kopljem probodeno pa se zato zbog mene cijelo nebo raduje. Mene od grijeha spasavaš i zato zbog mene u nebesima vlada radost, više no zbog onih devedeset i devet koje nosi Božja pravednost i kojima nije potrebno da tek počnu gledati na nov način, preko granica vlastitoga bića. Već paze na onu stranu i na cjelinu svojega života s tobom. Oni će i u pustinji izdržati.

24. 6. 2022.

Niko Bilić, SJ

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.