Uz današnje Evanđelje: utorak 13. tjedna
Vrijedi li ovo kao duhovna rashlada i osvježenje na ovim ljetnim temperaturama, lahor u vrućini? I kao molitva za žrtve potresa u Afganistanu i za mir u Ukrajini. U godini sv. Ignacija Lojolskoga, o 500. godišnjici njegova obraćenja i 400. godišnjici njegove kanonizacije, s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana u istraživanju: kako danas u ovom svijetu novih medija razumjeti, prihvatiti i primijeniti Evanđelje?
Kad se ukrcavaš na lađu, Učitelju božanski, s tvojim te vjernim učenicima slijedim (usp. Mt 8,23). Ova burna mora svega stvorenoga svijeta, sve oluje i divlje valove koji moj život prekrivaju tebi, Gospodine, donosim.
Pravi veliki potres (σεισμὸς μέγας Mt 8,24) nastaje na ovom našem moru po kojemu tvoja lađica, s Petrom na čelu brodi, kao što će to biti kad anđeo s neba na dan Uskrsa siđe na tvoj grob da raskine pečate (σεισμὸς μέγας Mt 28,2).
Daj mi oćutjeti, Sine Božji, onaj nebeski spokoj, blaženi mir i žuđenu opuštenost u srcu kad spavaš dok se silni valovi podižu preko cijele lađe da je progutaju i odvuku u mračne pra-dubine. Još više, daj mi vidjeti kako ti, Gospodine, čuješ moj usrdan vapaj, krik duše moje kojim te preklinjem: “Spasi – da ne odem u propast!” (Mt 8,25).
Puštaš da te iz tvojega mira podignem. Spremno primam tvoj prijekor jer ti vidiš moj kukavičluk, poznaješ moju nedostatnu i premalenu vjeru, žaljenja vrijednu (Mt 8,26).
Smjerno se klanjam tebi, Gospodaru silni, kad ustaješ (ἐγείρω Mt 8,26), kao što ćeš u onaj dan od mrtvih ustati (ἐγείρω Mt 28,6). Slušam tvoj moćan glas koji ulijeva povjerenje i pokazuje da vladaš situacijom. Prijetiš, ne meni, nego vjetrovima koji snažno pušu i svoje kolo vode, prijetiš pobješnjelu moru koje se diglo i luduje.
Čudesno, na božansku riječ od početka je u tami nastalo svjetlo, a sada nastaje silno smirenje, nasuprot velikom potresu – velik spokoj (γαλήνη μεγάλη Mt 8,23). I vjetar i more pokorno slušaju tvoju riječ. A meni ostaje sveto čuđenje i divljenje tebi. Još jednom, još dublje otkrivam tko si ti, kakav si (Mt 8,27).
