Čudesno! Ključeve onoga što mu je u središtu, što je program svega njegova djelovanja – kraljevstvo nebesko – Gospodin povjerava jednom čovjeku – Šimunu Petru (Mt 16,19).
Uzvišena je to, presudna vlast: što Petar ovdje zaveže, što stavi u okove i zatvori, zabrani, to je i ondje, kod Oca Isusova, tako (“na nebesima” Mt 16,17.19), kod Oca koji je Petru dao veliku objavu; što ovdje razriješi i oslobodi, tako to i Otac na nebesima čini (teol. pasiv. “svezano”, “odriješeno”). Ključevi su to koji obuhvaćaju sav Božji (“nebesa”) i sav ljudski prostor (“zemlja”).
Gospodin je učenike pitao za mišljenje o svojemu “ja” (“Tko sam ja?” Mt 16,15), Petar je dao odgovor (“Mesija”, “Sin živoga Boga” 18). I sada Gospodin na tom temelju gradi svoju živu zajednicu, zajednicu koja je vezana uz njegovo božansko “ja” i izvire iz njega, postoji zahvaljujući tome “ja”.
Vidi:
