Isusu, Spasitelju duše i tijela (Mt 9,1-8)

u njegovu gradu Kafarnaumu

uz današnje Evanđelje: četvrtak 13. tjedna

Isus liječi uzetoga koga su spustili preda nj

U jubilarnoj godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja i 400. njegove kanonizacije, dok tražimo kako VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) i Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana (http://www.ftidi.hr) – vrijedi li ovo za osvježenje i klimatizaciju duše u ovim ljetnim danima, kao usrdan vapaj Bogu za Ukrajinu i za cijeli svijet?

Isusu, Spasitelju duše i tijela (Mt 9,1-8)

Hvala ti, Gospodine dobri, što si opet doplovio na ovu, našu stranu, u svoj grad! Pred tobom mogu ispitati što mi to moje životne sile sputava i koči, što mi sve dušu zarobljava, oduzima. Nemoć i nepokretnost obuzele me. Ne mogu, ne vladam.

Moji me bližnji nose i – blago meni! – donose k tebi. A ti svojim nezaboravnim, nebeskim očima, svojim božanskim pogledom vidiš vjeru – njihovu, i moju. Prepoznaješ dijete u meni, očinski me prihvaćaš i bodriš. Odmah ideš u najveću duhovnu dubinu, u središte. Uočavaš moje grijehe. I proglašavaš čudesnu, radosnu vijest: Evo, upravo mi bivaju otpušteni moji grijesi! Otac nebeski otpušta ih. Daruješ mi oproštenje, pomirenje. Samo ti, Gospodine, oslobađaš sve zatomljene energije u meni da bujaju i cvatu, otpuštaš bolesne kočnice.

Kao što vidiš našu vjeru, tako vidiš i naše misli kad te, potkovani slovima koje po svome nalazimo u Pismu, osuđujemo i proglašavamo bogohulnikom. Svoju dobrohotnu učiteljsku riječ upućuješ mi ne samo u mojoj paraliziranosti, nego i kad, evo, razotkrivaš moje zle namisli. U svom srcu smišljam zlo, a ti me stavljaš u pitanje, pitaš me: “Čemu?” Kao časni, iskonski mudrac iz Pisma tražiš: “Koja je korist?” Radi čega ja, čovjek, Božje stvorenje, snujem zlo u srcu, kujem opake naume? Što dobivam s time?

Mene pitaš je li lakše pred publikom govoriti o oproštenju grijeha ili izravno narediti da ustanem iz svoje uzetosti i da živim.

Sine Božji i Sine Čovječji, i kad te optužujem i sudim, ti mi pripravna srca daješ živi dokaz svoje vlasti. Ti si vidio vjeru, vidio si i znaš osudu u srcu, a sada meni daješ vidjeti i znati da ti imaš vlast opraštati grijehe na zemlji.

Zato mi Božjom riječju zapovijedaš da ustanem i ponesem bolesnički ležaj, da nosim svoj križ. Šalješ me – ne na pozornice našega svijeta, pred nepregledna mnoštva, nego među moje najbliže, u moj dom, kojemu od početka po naravi pripadam. Poslušno polazim jer mi daješ dio od svojega uskrsnuća.

Kako čudesno! Zbog onoga što na meni činiš sve ove ljude napunja sveti Božji strah. Zbog tvojega čuda ja sam razlog da slave Boga. Prepoznaju i shvaćaju kakvu je silnu vlast Bog dao nama ljudima.