Kategorije
Duhovnost

Isusu, Dobrom Pastiru (Iv 10,27-30)

Uz današnje Evanđelje: 4. vazmena nedjelja (god. C) – nedjelja Dobroga Pastira, dan svećeničkih i redovničkih zvanja – 59. svjetski dan molitve za duhovna zvanja

James Powell: Krist – Dobri Pastir (crkva sv. Ivana, Wiltshire
oko 1888.-1915.)

Od jučer. U ovoj jubilarnoj Ignacijevoj godini (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja, upravo na Majčin dan. Pomaže li ova mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti sa Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskog-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana #outreach za okrjepu duši, za dublje razumijevanje i primjenu Kristova Evanđelja, za otkrivanje i ispunjavanje duhovnoga poziva, za čitanje i slušanje.

Poslušajte, preuzmite: Isusu, Dobrom Pastiru (.mp3; 6,1MB)

Slušam tvoj božanski utjelovljeni glas, Pastiru Dobri, da me smiri, da me bodri i dadne mi snagu, dok govoriš o svojim ovcama (Iv 10,27.28) – o meni – i o svojemu Ocu (10,29.30). Objavljuješ mi tajnu Božjega života. Otac nebeski, koji je veći od svih, nas malene dao je tebi (Iv 10,29). Povjerio me je tvojoj blagoj i snažnoj, zauzetoj skrbi.

Poznaješ me. Kao što moja majka po mom glasu zna kako mi je. Kao što dijete po ključu u vratima, po hodu, prepoznaje da mama ili tata stižu. Znaš moje svete želje i moje boli i slaboće. Znaš me kao Magdalenu kojoj vidiš topao, jak osjećaj u srcu dok te pred tvojim grobom htjela zagrliti, s tobom ostati kad si je imenom oslovio, i ti je šalješ da javi radosnu vijest (Iv 20,17). Znaš me u dušu kao apostole kojima iste večeri dolaziš i darivaš im pomirenje, donosiš mir u njihove savjesti jer su se iznevjerili tebi i sebi (Iv 20,19). I ponavljaš još jednom “Mir vama” (20,21) i baš govoriš o otpuštenju grijeha (20,23). Poznaješ me kao Tomu koji je poštivao potrebu srca svoga i tražio osnovicu za svoje pouzdanje (Iv 20,25). Kao Dobri Pastir sve druge ostavljaš po strani, njemu se posvećuješ i nalažeš mu da pogleda i opipa rane (20,27). Da provjeri izbliza, osobno, što je s tvojim srcem.

Znaš me kao Petra koji je bio trčao groba (Iv 20,4), koji je u tili čas skočio u more da dođe k tebi, odmah je od nelagode prekrio svoju golotinju (21,7), u hipu, prvi, na tvoju riječ on dovlači bogat ulov (21,11). Zbog grižnje savjesti žarko želi – mora – susresti te jer mu je prijeko potrebno pomirenje. Ono s ostalim apostolima njemu nije bilo dosta. Ali istodobno bježi, neće, izbjegava. Želi se pokazati, želi se sakriti! Triput te je zatajio, nakon što se obvezao na vjernost do kraja. Izgubljenoj ovci ti, Pastiru Dobri, pristupaš (Iv 21,15). Ti si inicirao susret koji će imati tri pitanja, tri slušanja odgovora i tri poslanja (21,15-17). Sve dublje i dublje, do ražaljenoga srca (21,17).

Ti mi daješ život (Iv 10,28). Kako je dobro što razjašnjavaš, Gospodine jer ti ne polažeš samo život (4x “položiti život” 10,11.15.17.18) za mene na svetom križu, u svojoj otkupiteljskoj smrti, nego mi – poput roditelja koji djetetu život daju – daješ da živim. Kao onom gubavcu koji je zbog teške bolesti ujedno isključen iz zajednice, osuđen na distancu. Kad se pripravno, ponizno tvojoj volji podlaže, ti mu darivaš i zdravlje i čistoću (Mk 1,41). Vraćaš ga u zajednicu da im bude svjedokom, ponovno ga uvrštavaš u uzvišeni red onih koji daju prinos Bogu (1,44).

Daješ mi život, Pastiru Dobri, kao onom paraliziranome kojega su četvorica s vjerom donijela pred tebe. A ti daješ da njegov hod – njegov život – i nošenje vlastitoga životnoga križa budu dokaz oproštenja koje mu dušu liječi od paralize (Mk 2,10-12). Onomu koji je bio posve zarobljen, nije imao života, jer ga je opsjela cijela legija zloduha (Mk 5,9), daješ slobodu; šalješ ga u njegov život, njegovoj vlastitoj kući (5,19).

Život nam daješ. Kao onoj preminuloj Jairovoj kćeri koja je imala dvanaest godina poput tebe kad si kao dječak bio u Hramu (Lk 2,42). Pred roditeljima kao živim svjedocima svojom božanskom riječi, koja probija granicu smrti, dozivaš je u život (Lk 8,54) kao što ćeš to prijatelju Lazaru učiniti (Iv 11,43). Daješ mi život, moćni čuvaru svojih, kao onoj optuženoj koju su doveli u Hram da je kamenju jer su je uhvatili u zagrljaju tuđeg muškarca (Iv 8,5). Ti je spasavaš od smrtne osude, daješ joj život. Šalješ je: Idi! – Živi! (Iv 8,11).

Dobri Pastiru, ti dohvaćaš moj najdublji egzistencijalni strah da ću otići u propast, da ću izgubiti život i nestati. Dodiruješ onaj moj panični osjećaj da se mogu, evo sad, posve raspasti i prestati postojati, da sve u meni otkazuje, da od nemoći, nevolje i grijeha odlazim u nepovrat. Tvoj glas me tješi i hrabri da sam u tvojoj ruci, u tvojoj vlasti (Iv 10,28). I da je ona jedno s Očevom rukom i Očevom moći (10,29). Izričito mi veliš da me nitko neće iz tvoje vlasti ugrabiti (10,28), i ponavljaš da nema onoga tko bi me mogao iz Božje ruke kao plijen istrgnuti.

Za nedjelju Dobroga Pastira (god. C)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.