Beskrajno obilje praštanja (Mt 18,21-35)

uz današnje Evanđelje: utorak 3. korizmenoga tjedna, četvrtak 19. tjedna, 24. nedjelja u god. A

Bouchard, Petar pozvan da po vodi dođe do Isusa

Središte Kristove pouke u poznatu evanđeoskom odlomku Mt 18,21-35 jest srce, sućutna nutrina evanđeoskoga gospodara i kralja koji oprašta neizmjerno velik dug (Mt 18,27), oslobađa cijelu obitelj od toga da budu prodani u ropstvo (18,25). Koje je to olakšanje i blaženstvo! Pred njima je život. Punim plućima mogu odahnuti. Spašeni su. Biblijska riječ o gospodaru opisuje milosrđe (σπαλγχνίζω Mt 18,27), a izvorno označava toplu, milu, nježnu majčinsku utrobu koja štiti i hrani novi život djeteta koje raste u njoj. Skrbi za nj.

Kao i toliko puta Petar, apostolski prvak, pokazuje da je rođen za voditelja. Prvi izlazi s ključnim pitanjem koliko puta da oprosti bratu (Mt 18,21). Dobri Učitelj odgovara tako da ponajprije poseže za početcima Pisma gdje Kajinov potomak rasteže do u beskraj lanac krvne osvete, umnažajući je sedamdeset puta (Post 4,24) pa i danas još istu paklensku zabludu o osvećivanju ludo prikrivamo kao svetu obvezu. Isus donosi korjenit preokret u milosnu rijeku opraštanja koja teče i teče. Petar treba praštati, oprostiti do četiri stotine i devedeset puta. Pokazuje tako Gospodin koliko povjerenje ima u Petra, kako je velik u njegovim očima i koliko očekuje od njega (Mt 18,22). A da je stvar krajnje ozbiljna pokazuje zaključak na svršetku gdje će Isus – što jedva kad čini – Oca nebeskoga usporediti s ljutitim gospodarom koji dužnika predaje mučiteljima dok sve ne dobije natrag (Mt 18,34.35). Osim toga Isus, kao i toliko puta pitanje učenika upotrebljava da još jednom razjasni što je to kraljevstvo nebesko (Mt 18,23), gradeći i opet svoju usporedbu na čovjeku (»nalik je čovjeku« ἄνθρωπος 18,23 usp. još Mt 13,24.45.52; 20,1; 22,2) što prijevod s pravom ni ne mora isticati.

Pitanjem u jednom retku (18,21), Petar otvara prostor za prvi odgovor (18,22) i potom veliku Isusovu prispodobu koja obuhvaća punih 13 biblijskih redaka (18,23-35). Prispodobu na okupu drži pogled na plaćanje i podmirenje duga, na vraćanje (7x ἀποδίδωμι vratiti Mt 18,25[2x].26.28-30.34) koji se upravo biblijskih sedam puta ponavlja, što je jedinstven slučaj u svetopisamskom tekstu. 1x dužnik 4x dugovati 282x.20.34 Nasuprot tome je otpuštanje (ἀφίημι) koje se dvaput ponavlja u prispodobi (kralj oprašta dug 18,27.32), praktično primjenjuje oslobađanje dužnika (ἀπολύω 18,27), i izravno prispodobu veže uz uvodno Petrovo pitanje (ἀφίημι 18,21) i Kristov zaključak na kraju (ἀφίημι 18,35) o opraštanju braći. U Isusovoj prispodobi glavno mjesto zauzima pojam sluge (δοῦλος sluga, rob Mt 18,23.26-28.32) koji se ukupno devet puta vraća, a od toga četiri puta, rijetkim primjerkom u biblijskom jeziku „susluga“ (σύνδουλος 4x Mt 18,28.29.31.33, ukupno 10x u NZ), naglašava međusobni odnos među slugama, upućujući očito na glavnu uvodnu i završnu definiciju, koja je okvir prispodobe, da su u novoj Kristovoj zajednici svi pred Bogom „braća“ (18,21.35)

Kad iznova slušamo o tome kako se gospodar smilovao svome sluzi pa je i on bio dužan smilovati se (2x ἐλεέω Mt 18,33), dokaz je to da Biblija zna kako je vrijedno, kako je dobro i kako važno ponavljanje. Smilovanje na koje kralj upozorava svoga nemilosrdnoga podanika poznamo i u biblijskom jeziku kada za Božić pjevamo Kyrie eleison, kad u svakoj misi ponavljamo: Gospodine, smiluj se! Pristupamo poput onih drugih evanđeoskih kolega s posla (usp. Mt 18,31). Pogođeni, ožalošćeni, sve iznose gazdi i mjerodavna odlučna reakcija s autoritetom ne izostaje.

Isprva, kad je došao čas polaganja računa, sluga ne okoliša. Odmah se ponizno klanja, kralju, pada ničice (Mt 18,26). Priznaje dug, moli. I on, i poslije njegov kolega izriču molbu “Strpljenja imaj!” (Mt 18,26.29) koja smjera na onu velikodušnost i širokogrudnost, dodiruje onu osobinu koju u biblijskoj formuli o Božjem milosrđu obično prevodimo kao “spor na srdžbu” (Izl 34,6), a izvorno označava da je Bog dugoga daha. Molba je to: Budi velike duše nada mnom! Široke ruke!

Ne samo da priznanje i molba prethode velikodušnu oproštenju, nego ona mora biti iskrena. A u to donekle sumnjamo. Najprije stoga što prvi sluga krajnje olako obećava da će sve vratiti (Mt 18,26). Ako jedan jedini talent označava dvadesetak godina rada, s pravom zvuči preuzetno kad je evanđeoskim rječnikom jeziku u pitanju mirijadu, takoreći bezbroj talenata (Mt 18,24) Sumnjamo još više stoga što iz ovoga čovjeka odmah potom svom silinom izbija hladnokrvna bešćutna agresija. Svojega kolegu s posla grubijanski hvata za vrat (Mt 18,28) i baca ga u tamnicu (18,30) zbog daleko, daleko manje stvari. Riječ je o tek stotinu radnih dana (“sto denara” Mt 18,28), malo više od tri mjeseca. Za razliku od moćnoga kralja ovaj podanik iznutra odbija, neće oprostiti.

2. dopunjeno izdanje: 22. 3. 2022.