Kategorije
Duhovnost

Molitva u vrijeme grozote, u vrijeme spasa (Lk 21,20-28)

uz #današnjeEvanđelje: četvrtak 34. tjedna

Jesenji pogled na tornjeve Bazilike Srca Isusova prije potresa (Palmotićeva, Zagreb)

Nije li ovo još jedan, malen ali drag dokaz, da je Luka vjerni Pavlov pratilac. “Otkupljenje” (άπολύτρωσις 21,28), taj kamen-temeljac, samo on i samo ovdje jedini u Evanđeljima preuzima iz slavnog ranog Pavlova pisma Korinćanima (1 Kor 1,30) u kojemu je prvi zapis o Uskrsnuću (1 Kor 15) i prvi zapis o Euharistiji (1 Kor 11), i iz zrele, velike Poslanice Rimljanima gdje ga Pavao u svojoj razvijenoj teologiji dvaput rabi (Rim 3,24; 8,23). “Odmazda” (ἐκδίκησις 21,22) također je Lukin specijalitet. Osim ovdje samo je dvaput prije spominje kao Božju obranu (Lk 18,7s) naznačenu u priči o nepravednom sucu i udovici, gdje također, kao i ovdje, Isus govori o dolasku Sina Čovječjega.

U godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr) dok u Družbi Isusovoj (https://isusovci.hr) nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) za predah i smirenje, obnovu snaga, za živo traženje sloge koja je u Kristu, za čitanje i slušanje.

Kriste Kralju, kako su točne i precizne tvoje riječi! Ovih dana kada se sjećamo Vukovara, odmah razumijem tvoju najavu da ćemo vidjeti opsjednuti grad koji će ubrzo biti opustošen (Lk 21,20). Znamo, o strahote, što znači kad poganska, zločinačka noga gazi grad (21,24)! Tmurni časi našega poganstva (καιροῖ ἐθνῶν 24) nisu negdje daleko, nego ovdje, među nama. Dopusti mi zato, Gospodaru sveti, da se sav moj jad koji se kao u čir stisnuo, rasprsne i razlije pred tobom!

Nisu li upravo danas žene u blagoslovljenu stanju zabrinute?! Odzvanja im tvoj “Jao!” Majke se pitaju kako će othraniti, odgojiti, podići svoju djecu u ovim našim danima, u ovom našem svijetu koji smo napravili (Lk 21,23). Danas ljude tišti težak strah (21,26) od bolesti i od lijekova, od zagovornika i od protivnika. Možemo izdahnuti, kažeš, od iščekivanja onoga što nam dolazi (21,26).

Kad računamo kako je s klimom, brzo shvaćam tvoje riječi o znakovima na suncu i mjesecu i zvijezdama, o moru i valovima koji se bučno dižu i prijete da nas potope (Lk 21,25). Ne samo naše raspadljive, zemaljske, nego i nebeske, duhovne sile, koje nas nadilaze, klimaju se, teturaju (26).

Nije li već tu “bezizlazna tjeskoba”, teška blokiranost (συνοχή 21,25) među narodima koju proročki najavljuješ? Ljudi umiru baš kako nagoviještaš. Mač bolesti odnosi ih svojom oštricom. I virus i smrt, i bolest i lijek, i preuveličavanje i omalovažavanje, i strah i bunt, velika su mučnina na zemlji (ἀνάγκη μεγάλη 21,23). Pa upravo je nad našim narod opak gnjev (ὀργή 23) i zbog pritiska i zbog ustanka, i zbog predugačkih dana kušnje, i zbog bijesnog optuživanja.

Ali to sve najavljuješ kao spasonosno vrijeme tvojega dolaska. Kažeš da je to čas svete kontemplacije, a ne grozomorne vječne propasti. Motrit ću te kako u ljudskom liku, prema riječi proroka, preda mnom stojiš u znaku otajstva (Lk 21,27). Kao na dan tvojega uskrsa, sjajit će se tvoja sila (δύναμις), vidjet će se tvoja prava važnost (δόξα 21,27). Zoveš me danas da se uspravim i uzdignem glavu (ἀνακύπτω) jer si ti blizu Otkupitelju naš (Lk 21,28)!

Kad dođe stiska i prijetnja – poučavaš – ne moram se od naravi dati na opću zbrku, agresivnu galamu i bježanje. Jasno kažeš da se ni u silinu svetoga grada ne mogu oholo pouzdavati jer je ljudskom rukom podignuti i bit će zgažen. Iz bolne povijesti to već znam. Samo ti ostaješ. Nek se vidi istina o našoj smrtnosti, nek se zna da su i sve nebeske sile – uzdrmane, poljuljane – tebi podložne! Tebi jedinom pripada istinska osveta i odgovarajuća naknada, Spasitelju svega stvorenoga. Uzvratit ćeš svakom po djelima. Uspostavljaš, izvršavaš pravdu (ἐκδίκησις Lk 21,22), donosiš ono pravo opravdanje, ustaješ kao obrana (usp. 2x ἐκδίκησις Lk 18,7.8). Koja je utjeha znati da su to tvoji dani (2x ἡμέραι 22.23)! Koje li blaženstvo čitati i razumjeti Pismo jer, gle, to se ostvaruje – tumačiš (Lk 21,22). Otac naš ispunja (aor. pasivni πίμπλημι) što je pisano, što je objavio.

Ilustracija: rekonstruirano Sveto Lice prema torinskom platnu

Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.