Kategorije
Duhovnost

Kristu, Učitelju, kad otvoreno naviješta Sudnji dan (Lk 21,5-11)

Uz #današnjeEvanđelje, utorak 34. tjedna
Jan Provost, Posljednji sud – fineartamerica.com

U godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja, dok želimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, skroman prilog s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr), #outreach posvećen kao molitva i potpora svim liječnicima i medicinskim sestrama, bolničarima i svima u zdravstvu koji se s ljubavlju i znanjem i marom požrtvovno brinu za nas. Vođama onoga boja koji ima dobru svrhu i donosi plod, koji ne zlorabi bolest, koji vodi bliže Kristu.

Dolazim ti danas, Učitelju vječni, nebeski, da tebi predam ovu jesenju potištenost i jako dugu, izlomljenu noć. Tebi povjeravam svoje očekivanje i svoje divljenje silnoj ljudskoj zgradi, kamenju (λίθος Lk 21,5.6) koje smo isklesali, ukrasili, podigli. Da li mu se klanjam ili mu se protivim, tebi to prepuštam. Tebi smo dom (τό ἱερόν Lk 21,5) gradili.

Radije sam u tvoje ruke položen, tvojemu sudu podvrgnut, tvojoj pravednosti zavjetovan (ἁναθήμα Lk 21,5), pa makar me ljudi isključili i prokleli. Jesam li zagovornik ili protivnik, ti otvoreno kažeš: ništa se neće ostaviti (ἀφίημι Lk 21,6); sve će se naše kule srušiti, raspasti, rastočiti (καταλύω Lk 21,6).

U naše dane odmah razumijem kad govoriš o buni (ἀκαστασία Lk 21,9) i o sukobljavanju (πόλμος 21,9). Svima nam je odmah jasno kad najavljuješ velike potrese (σεισμοί μεγάλοι 21,11), kad kažeš da stiže pošast (λοιμός 21,11). Iz iskustva znamo. Danas odmah razumijem što znači da će doći oni koji se svetogrdno pozivaju na tebe i mesijanski proglašavaju: “Ja sam! Mene slijedite!” (21,8). A ti bez okolišanja upozoravaš da će se rastopiti i proći sve naše prevelike ideje, gromoviti proglasi i apsolutna rješenja. Tvoj narod je tamo gdje si ti, Gospodine, koji si nas svojim svetim križem otkupio, koji si svojom predragocjenom krvlju cijenu spasenja platio. Ti si veliki znak s neba (Lk 21,11)

Strahote (φόβητρον Lk 21,11) su već tu, kod nas. Zato svoj strah i svoju sumnju izlijevam u tvoje srce i s povjerenjem u tebe i za tobom krećem. Naravno da će se sve ove bolne besplodne prepirke i polemike, naše bitke za osvajanje i ljudsku vlast raspasti i proći. Sada je čas da do u dubinu otkrijem što je krštenje, što euharistija i ispovijed, što je bolesničko pomazanje i posljednja pomast.

Stiska, patnja i kušnja, pa i bolest i umiranje, zato su tu da tebe potražim i pronađem, da svoju parnicu tebi povjerim (Jr 11,20; 20,12). Pitam te: “Kada?” A znakovi su očiti. Pozivaš me da budno pazim na sebe i ne dam se prevariti, odvesti u bludnju (Lk 21,8). Jedino tebe vrijedi slijediti. Jedino za tobom želim ići. Doći će kraj, ali nije još (21,9). I kad se neće ostaviti (ἀφίημι pasiv -θή- 21,6) ni kamen na kamenu, i kad se raspada (καταλύω pasiv -θή- 21,6), i ustanci (ἐγείρω pasiv -θή- 21,10) i ono što prvo treba doći (Lk 21,9), sve je to u Očevoj ruci, kako on hoće.

23. 11. 2021.

Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.