Uz čitanja na misi Svih Svetih: Otk 7,2-4.9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a
Ovako smo danas u okrilju naše drage Bazilike Presvetoga Srca Isusova (Palmotićeva 31, Zagreb) razmišljali o sadržaju, značenju i poruci današnjih biblijskih čitanja. U Ignacijevoj godini (https://www.ignacije.hr) nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU. Pomaže li ovo? Mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu za jače prihvaćanje i primjenu Evanđelja, za predah i odmor duše, za slušanje i čitanje:
Na blagdan Svih Svetih s radošću i puni nade mislimo na sve svete ljude, na one koji su sretni u Božjem zagrljaju. Na misi se čita čuveni odlomak iz Evanđelja po Mateju o Isusovim blaženstvima (Mt 5,1-12). Gospodin tumači na koji se način dolazi do svetoga biljega o kojemu piše Knjiga Otkrivenja.
Kako se prima pečat Boga živoga (Otk 7,2)? Tako da čovjek ubijeli haljine u Jaganjčevoj krvi (Otk 7,14), u krvi prolivenoj u žrtvi njegovoj, u krvi koju je kao otkupninu za nas prolio. Sveta nelogičnost, nebeska kontradikcija: u crvenoj krvi oprana, životna je haljina bijela! To je snaga mučeništva, svjedočenje vjere u Krista.
Koliko ih je koji primaju pečat Boga živoga? Znamo da se ljudi okupljaju primjerice na stadionima – na tisuće. Mi stariji pamtimo kako se pola milijuna hrvatskih duša okupilo na Nacionalnom euharistijskom kongresu osamdesetih kada je započela naša nova povijest. Još više nas je bilo kad je Papa dolazio u Hrvatsku i kad je sveti Ivan Pavao II., ondašnji zemaljski poglavar cijele Crkve, službeno kardinala Alojzija Stepinca postavio na čast oltara kao blaženika. Tisuće i tisuće okupile su se u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici.
Koliko ljudi prima pečat Boga živoga? Pismo kaže: dvanaest puta po dvanaest tisuća iz svakoga od dvanaest plemena u Božjemu narodu (Otk 7,4). A već tisuću znači: jako mnogo! Otkrivenje onda još dodatno opisuje nepregledno mnoštvo iz svakoga naroda i svih plemena i jezika na svijetu (Otk 7,9). Neizmjeran broj! Već ovdje bili su djeca Božja (1 Iv 3,1.2), a sada u vjeri motrimo kako su Bogu slični (1 Iv 3,2). Božja svetost prelila se u njih. Njome su sjajili ovdje, a sada ih je uzela k sebi.
Danas smo jako svjesni da je naš svijet lomljiv, prolazan. Sami ga možemo uništiti! U početcima povijesti spasenja Bog postavlja dugu na nebu kao čuveni znak Saveza koji nas čuva od potpune propasti (Post 9,13-16). U Otkrivenju čitamo kako anđeli zatornici ne smiju još naštetiti ni zemlji ni moru ni drveću (Otk 7,3) dok svi izabrani ne prime pečat. Svi mi, dakle, koji smo ovdje, koji pristupamo Jaganjcu Božjemu da budemo označeni njegovom predragocjenom Krvlju, razlog smo da Bog još uvijek čuva ovaj svijet. Još smo tu. Zbog nas Bog daje poštedu. Zbog pečata krvi Jaganjčeve smijemo s evanđeoskim optimizmom i smirenom nadom gledati na dobru budućnost, na Božju pomoć i moć – i u zdravstvu i u politici, i u financijama i u čuvanju prirode.
Mnoštvo pred sobom Gospodin već ovdje gleda (Mt 5,1), pa otvara svoja usta 5,2) da im pruži odlučujući putokaz, da protumači kako stvari stoje. Sreća nije u bogatstvu – ni materijalnom, ni duhovnom – nego u tome da Bog kraljuje (5,3). Sreća nije u lakomislenom, zabavnom, umjetnom, površnom osmjehu, nego, ako oplakujemo muku i smrt Krista Otkupitelja, ako smo među njegovim ožalošćenima, onda nam Otac nebeski daje utjehu Isusova uskrsnuća (5,4). Baš kako je Gospodin htio: radost Isusova u nama je. On želi da u nama bude savršena (Iv 15,11; 16,24).
Sreća nije u kupovanju zemlje i u posjedovanju, nego ako ponizno, krotko primam baštinu koju mi Bog daje (Mt 5,5). Prepoznajem da je stvorenje Božji dar, povjeren nama ljudima. Sreća nije u samom jelu i piću, nego – što svaka majka i otac, svako dijete, svaki brat i sestra, svaka obitelj zna – u pravednom dijeljenju i nesebičnosti, jer onda Bog nasićuje dušu (5,6).
Sreća nije kad bešćutno i okrutno napadam i sebe i druge, nego kad samilosna i zahvalna srca vidim da je Otac nebeski prema meni milosrdan (Mt 5,7). Sreća je kad te Gospodin oslobađa od nečistih duhova i ti vidiš tko je i kakav je Bog (usp. Mt 5,8; 1 Iv 3,2). Sreća nije u uznemirivanju i pokretanju rata, kad tražim kako ću neku pojavu, pa i svaku sitnicu, pakosno pretvoriti u sredstvo za stvaranje razdora i podjele. Sreća je kad Gospodin na Uskrs dođe među svoje, koji su s pravom zatvoreni u strahu, pa im veli “Mir vama” (Lk 24,36; Iv 20,19) i još jednom ponavlja: “Mir vama!” (Iv 20,21).
Sreća je kad i u stisci i progonu, vanjskom i unutarnjem, mogu prepoznati ruku Božju, kad bilo u dnevnom stresu bilo u velikim nevoljama koje nas zadesiše i ne ostavljaju, živom vjerom prihvaćam i vidim da je Bog kralj (Mt 5,10). Blago nama kad smo proroci (usp. Mt 5,12) u današnjem svijetu pritisnutom pandemijom, ruševinama od potresa, neimaštinom i oskudicom, depresijom, strahom i prijevarom! Ako trpimo uvrede, optužbe, laži i odbacivanje zato što smo Isusovi (Mt 5,11), onda se možemo radovati, možemo klicati jer gledamo na silnu nagradu (Mt 5,12) koju je već praotac Abraham u početcima povijesti spasenja vidio (Post 15,1); jer vidimo punu vrijednost presvete žrtve koju pod prilikom kruha i vina slavimo.
1. 11. 2021.
Niko Bilić, SJ
