Otvoreno čuti, otvoreno reći (Mk 7,31-37)

Čudesna Kristova medicina

Bogu hvala! Još jedna skromna a važna suradnja s našim Fakultetom filozofije i religijskih znanosti i Filozofsko-teološkim institutom pri Papinskom sveučilištu Gregoriana. Ovako smo razmišljali na 23. nedjelju (god. B) u okrilju Bazilike Srca Isusova, u nedjelju 5. 9. 2021. Za okrjepu duši, za čitanje i za slušanje:

Koji je to grijeh koji nas priječi da pravo čujemo, razumijemo i poslušamo Božju riječ? Koji je to grijeh koji nam je zapleo jezik, sputao ga, zagušio, pa ne možemo pred Bogom izliti svoju dušu u molitvi? Liječnik, Gospodin Isus ima uspješnu terapiju.
Koje je to zlo koje mi ne dopušta da s pažnjom poslušam i k srcu primim što mi moj bližnji, duša pokraj mene poručuje? Koje je to zlo koje me koči da mu ne mogu otvoreno reći što mi je na srcu? Ordinacija Kristova Srca sveti je, zaštićeni prostor u kojemu sve rane možemo pokazati. Izudarana, nagrižena, mučena duša ovdje prima pravu terapiju.

Kako li to bijaše u duši evanđeoskoga pacijenta kada je primijetio da sada može svojim ušima čuti? Sluh mu je oživio, prepoznaje glasove, razumije riječi. Što se to događalo s njegovim jezikom kad je učas oslobođen od grča, maknuta je zakočenost, otišla zapletenost? Može iz obilja srca svojim ustima zboriti.

Zbog pandemije, zbog bolesti bolesti ali i zbog svih bolesnih teorija odmah razumijemo evanđelje koje govori o izlječenju, o zdravlju koje Božanski liječnik daje. Primljeni smo u ordinaciju Kristova Srca. Evanđelje nas uvodi u tajnu Kristove medicine koja donosi opuštenost, smirenje, ublaženost. Oživljava osnovnu sposobnost komunikacije – s Bogom i s ljudima. Ovdje je važan lijek za najgore bolesti u živom Božjemu narodu. Nisu naši glavni neprijatelji oni drugi, negdje drugdje, nego ovdje među nama je mržnja, optuživanje, nekomunikacija, nerazumijevanje, blokiranost, kad od straha ne možemo progovoriti, duh napadanja i optuživanja. Ne slušamo jedni druge, ne razgovaramo, ne upravljamo Bogu svoje riječi u molitvi. A Gospodin liječi.

Evanđelje govori kako je Isus ne samo došao do granica, nego je u svomu milosrđu prešao granice svete Obećane zemlje. Pohodio je Tir i Sidon. A ako mu sada dovode bolesnika iz Dekapola, s onu stranu Galilejskoga mora, to je jako dobar znak. Ondje je Isus bio oslobodio opsjednutnoga koji je imao cijelu legiju zloduha. To znači da je oslobođeni valjano obavio posao kad je pronio glas o Isusu kao pravi apostol po svemu onom kraju s deset gradova. Svakako, Galilejsko more dokazuje da je Isus na svojemu, na poznatom, zavičajnom području. Ovdje se zbilo Galilejsko proljeće, slavni početak proglašavanja Kraljevstva Božjega.

Bližnji nas nose

Bližnji su važni. Važno je kad u našoj molitivi svoju braću i sestre donosimo Gospodinu na oltar. Evanđelje svjedoči kako su drugi doveli ovoga čovjeka koji nije mogao ni čuti ni pravo govoriti. Oni će zamoliti – nagovarati, obodriti i potaknuti Isusa da ga izliječi. Traže da Isus položi ruku na njihova prijatelja. Polaganje ruku bit će sačuvano kao važan biblijski čin sve do danas: Kod ređenja, kad se sila Duha i vlast Kristova prenosi na odabranoga Božjega službenika, ali i kod bolesničkoga pomazanja kada u tišini molitelj zaziva Božju izlječiteljsku moć.

Metoda Krista liječnika

Kakva je Gospodinova metoda? Kako izgleda Kristova medicina? Prima čovjeka nasamo, takoreći u svoju ordinaciju. Njemu se posvećuje, za njega se brine. Je li to izvrsna slika za sakrament ispovijedi – sakrament pomirenja. Za Isusa nije to gluma pred mnoštvom gledatelja, nije to spektakl za mase za zabavu, ne treba Isus odigrati neku ulogu zato da stvori dojam, kreira imidž i digne rejting – kako se to danas kaže. Isusova je metoda tajna vjere, kao što će i sam Isusov uskrs biti tajna vjere. Što se zbiva zbiva se između ljudske duše i njezina Gospodina.

Bog Sin ima autentičnu važnost svoje osobe, njegova djela i njegove riječi imaju svoju težinu od sebe i ne traži Isus razvikanost i marketinški stvorenu glasovitost koja bi nam umjetno trebala stalno biti pred očima i bučati u ušima. Štoviše, zabranjuje im da govore o tome. Riječima apostola Jakova: Krist Gospodin je slavan – onom vječnom Božjom slavom koju biblijska povijest iz vijeka u vijek poznaje. To potvrđuju i svi prisutni kad prepoznaju da Isus ispunja proroštvo: gluhi čuju, nijemi govore. Dobro je zabilježio prorok Izaija: preplašena srca ne moraju se više bojati.

Pet koraka

Kakva je Kristova medicina? Najprije evanđeoski pacijent sretnik osjeća kako utjelovljeni prst Božji ulazi u jedno njegovo uho, drugi u drugo. Obazrivo, pažljivo ulazi mu u nutrinu. Uho je osjetljivo. Kad mi je nešto u ušima, imam osjećaj da mi dopire do središta, dohvaća pamet, dodiruje mi dušu, do mene dolazi.

Potom on osjeća kako Isus slinom iz svojih usta dodiruje njegov jezik koji je do tada bio sapet, sputan, zapleten i zavezan.

U Kristovoj medicini nakon toga dolazi onaj znakovit pogled u nebo. Kao i prije negoli će čudesno nahraniti mnoštvo, Isus gleda u nebo, gleda na Oca od kojega dolazi svaki dobar dar.

Zatim evanđelje zapisuje Isusov uzdah. Jecaj koji se vinuo iz grudiju Sina Čovječjega pokazuje koliko mu je stalo, očituje milosrdnu angažiranost Srca Isusova, njegovu pogođenost.

Napokon čuje se ona tako drago, tako mila izvorna Isusova riječ koja ne stoji samo u opisu u biblijskom jeziku, nego kao i još neke rijetke, u govornom je Isusovom jeziku zapisana: Otvori se! Slično kao što je Jairovoj djevojčici naredio: Talita kum!, kao što Ocu nebeskom veli: Abba!, kao što će na križu vapiti: Eloi, Eloi – “Bože moj, Bože moj”.

Poslušati i priopćiti

Božjim darom ovaj čovjek u Evanđelju sada može s jedne strane čuti Božju riječ, može razumjeti i što njegovi bližnji govore. Zanimljivo, evanđelje ne rabi sada onu riječ koja označava tjelesni organ, uho, nego daleko više znači sluh, sposobnost da posluša riječ. S druge strane on može otvoreno izreći svoju molitvu i svoju poruku ljudima oko sebe. Jezik mu više nije zgrčen, zarobljen i ukočen. Može reći riječ koja ne razara, ne ubada, ne siječe, nego ublažava, njeguje nadu, povezuje duše, donosi plod. Ne čudimo se kad se unatoč zabrani svuda šire dobri glasi zbog silnoga Isusova čuda.

Božanski liječnik

Prorok je davno najavljivao: “Bog hita da vas spasi”. Evo, u Novom zavjetu, Gospodin je tu i spašava gluhoga mucavca dajući mu od svojega i od samoga sebe. Crkva danas prima još puno više. Nije to tek Kristova ruka ili njegov prst, nego Gospodin cijelo svoje Tijelo daje i govori “Uzmite, jedite!”. Nije to više samo slina iz njegovih usta, nego svoju krv za nas prolijeva. Davno je prorok zapisao: “Božja odmazda dolazi”. A mi sada vidimo u čemu je i kako se ostvaruje ta sveta Božja osveta: Isus nam daje Tijelo i Krv. Nama nije dano samo osjetiti kako vrhovi Isusovih prstiju ulaze u naše uši, niti samo dodir na vrhu jezika u našim ustima. Za razliku od evanđeoskoga pacijenta Crkva kod euharistijskoga stola otkriva kako po cijelomu našem ljudskom tijelu silna Kristova medicina djeluje, kako se svom našom ljudskom dušom razlijeva čudesan lijek presvete Krvi iz njegova Srca koja nas umiva, prožima, zato da iscijeli i najdublje, najbolnije rane.