Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Isusu euharistijskom (Iv 6,52-59)

Uz #današnjeEvanđelje, petak 3. vazmenog tjedna. Može li i ovo biti skroman, a važan #outreach s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, dok prolazimo kroz reakreditaciju u RH, za smirenje, za jaču radost u vazmenom vremenu, za čitanje i slušanje?

Hvala svima vama koji molitvom i marom, znanjem i darom obnavljate Baziliku Srca Isusova, nacionalno svetište: https://zaklada-anamarija-carevic.hr/

Doći će, doći blaženi dani kad ćemo se svi vratiti k tebi. Na svoj spas. A ti me, Učitelju dobri, već sada primi na sveto mjesto na kojem se duše okupljaju (συναγωγή Iv 6,59), tvoja riječ zvoni, molitva se diže u visine; u tvojemu gradu, u kojem si se nastanio (Καφαρναούμ Iv 6,59 usp. “ostavi Nazaret i nastani se” Mt 4,13), u kojem si doma. Tri put govoriš o svojem tijelu i krvi (Iv 6,53s.56), i još dvaput o svom tijelu kao hrani (6,57s). Odgovaraš na pitanje o čudesnom jelu (6,52). “Zaista, zaista kažeš nam” (Iv 6,26.32.47.53) – naglašavaš koliko ti je važno i ponavljaš već četvrti put, što ni za jednu drugu temu ne činiš.

Ali što je to? Ne govorimo tebi, ne pazimo na tebe, nego smo jedni drugima okrenuti i međusobno se borimo. “Kako to ovaj može?” pitamo, ali ne pitamo tebe (Iv 6,52). A ti nam spremno upravljaš riječ, ne kažeš odmah kako, nego kažeš da je presudno jer bez hrane ne živimo (Iv 6,53). Govoriš o ljudskom potomku (υἱός τοῦ ἀνθρώπου 6,53), jer to si postao, govoriš o samome sebi (2x μου 6,54). Poslije odgovaraš kako možeš dati svoje tijelo za jelo (usp. Iv 6,52). Možeš zato što je ova naša smrtnost i raspadljivost u koju si se utjelovio, ovaj prah zemaljski koji si na sebe uzeo zbog tebe prava hrana; zato što je tvoja krv, u kojoj je tvoj život, pravo piće (2x ἀληθής 6,55).

Proroku Bog je svoju riječ u usta stavljao (Pnz 18,18; Jr 1,9). A ja, samo ako kao hranu primam tvoje tijelo, pijem tvoju krv, imat ću život u svojem vlastitom biću (ἐν ἑαυτοῖς 6,53); ako jedem – do u tančine okusim i valjano sažvačem (4x τρώγω 6,54.56-58) – od utjelovljene Riječi i napajam se životom kojim ona živi.

Ti si, Gospodine, Pra-apostol jer te živi Otac poslao (ἀποστέλλω Iv 6,57) i ti živiš po Ocu. Sedmi put, zaokruženo i pouzdano upozoravaš da si s neba sišao (7x καταβαίνω Iv 6,33.38.41s.50s.58). Ponizan, spustio si se k meni i pozivaš me izravno da tebe blagujem jer tako ću živjeti po tebi, kao ti po Ocu – tvojom snagom, tvojim životom, kroz tebe (Iv 6,57). Svoj mi život daješ da bude moj život.

Obećavaš mi život vječni (ζωή αἰώνιος Iv 6,56) i ponavljaš, ako je tvoje tijelo kruh moj, živjet ću vijekom (εἰς τὸν αἰῶνα 58). Ti si pravi kruh s neba, ne mana koji su nekad oci jeli i umrli, kažeš, potvrđuješ što si već rekao (2x ἀπέθανον 6,49.58). Ali ti me ne zavaravaš kao zmija na početku. Čak četiri puta gledaš na onaj posljednji dan i najavljuješ da ćeš me podići na život, postaviti me na noge (ἀναστήσω 6,39s.44.54). Proći ću, naravno, kao i ti kroz pravu i potpunu ljudsku smrt. A ti ćeš me uskrisiti.

Već sada najavljuješ da mogu ostati u tebi, i da ćeš ti boraviti u meni (6,56) kao što si ti u Ocu i Otac u tebi (Iv 14,10). To ćeš u dirljivim trenutcima Pashalne večere sa svojim odabranima postaviti kao glavnu utjehu (Iv 15,5). To je put za izvršavanje prvotne zapovijedi da moj život bude plodnosan: ako ostajem u tebi, ako ostaješ u meni, donosim mnogo roda (usp. Post 1,28). Na sliku sam Božju (Post 1,26s; 9,6) – toliko je moje dostojanstvo – da ti možeš u meni ostati.

23. 4. 2021.

Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.