#Evanđelje (subota 5. tjedna)
Svi mi, sav narod Božji, tražimo čime ćemo se nahraniti. Trpimo nedostatak. Gdje je onaj kruh živi koji će utažiti našu glad, nasititi nas do kraja?!
S tobom smo, Gospodine. U pustinji. U kakvoj si bio na kušnji, kakvu ćeš osjećati u Maslinskom vrtu. Ostajemo uza te tri dana. Važna su tri dana jer obuhvaćaju tvoj čas kad ćeš biti predan na muku, razapet će te na križ, počivat ćeš u ljudskom grobu, ustat ćeš od mrtvih.
Vidiš kako nam je. I svoju brigu, misli srca svoga, ono što zamjećuješ kod nas i ono što u duši nosiš dijeliš s učenicima. Razgovaraš i dogovaraš se. S njima ćeš zajedno poslije opet poći dalje u istoj lađi po valovima našega svijeta. Oni su vrijedni pomoćnici, svjedoci i sudionici tvojega čudesnog djela, nebeskoga znaka. Oni ti predaju što imaju, a ti stvaraš, nastaje obilje, donosiš stostruk plod. Oni milosno stavljaju pred nas, hrane nas. Ti si Gospodar, zapovijedaš i donosiš rješenje. Dobro učenici pitaju: “Tko?”. Ti – ti možeš!
Sveti Učitelju, primi i mene da budem s tobom. Dopusti mi da pažljivo s ljubavlju, klanjajući se, motrim milosrdni treptaj u dubini tvojega srca, sućutnu dirnutost, skrb kao u majke. Suosjećaš i potresen si, uzdrhtala ti je utroba, dok gledaš kako nam je jer si nam privržen.
Zaustavi moje oči u uzvišenom, euharistijskom času da te promatram dok uzimaš i, zahvalivši, lomiš kruh. Blagoslivljaš taj skroman dar Božje prirode i ljudskih ruku. Razlamaš i dijeliš sebe samoga da nas nahraniš, da imamo dijela s tobom.
13. veljače 2021.
Niko Bilić, SJ
