uz #današnjeEvanđelje (srijeda 3. tjedna)
Zlatno je doba “Galilejskoga proljeća”. Svojom božanskom milinom, Gospodine, privlačiš mnoštvo. Okupljamo se – tvoja nova sinagoga (συνάγω Mk 4,1), tvoja Crkva. Jesi li u Petrovoj lađi na dobro znanom Galilejskom moru? Kao Učitelj sjediš i pozivaš nas da slušamo (3x ἀκούω Mk 4,3.9).
Podari mi vid da te s prorokom Izaijom vidim kako slavan kraljuješ (usp. Iz 6,5)! Oživi moj sluh da s Prorokom slušam serafe dok ti kliču: “Najsvetiji! Sasvim svet!” (Iz 6,3), da s ljubavlju čujem i primim tvoju riječ (Mk 4,20). Probudi moju pamet da se obratim pa da mi u svom smilovanju daruješ oproštenje (usp. Iz 6,10; Mk 4,12).
Hvala ti što sam unutra, oko tebe, gdje su i dvanaestorica nositelja (Mk 4,10). Meni je Otac nebeski podario otajstvo svojega kraljevstva (4,11).
Poučavaš nas u slikama iz života, Učitelju sveti. A ja te nasamo, u skrovitosti i tišini, molim: Pomozi mi da razumijem! Ti si Sijač, ti si Riječ! Sebe sama daješ kao kruh razlomljeni.
Otvori vrata mojega srca da tvoja Riječ ne ostane sa strane. Ti je čuvaj jer svojim silama ne mogu pred Protivnikom, da je ne odnese. Izvadi mi srce kameno (usp. Ez 11,19; 36,26) i daj mi srce koje se neće površno zaustaviti samo na početnoj radosti, nego će primiti onu tvoju, za koju želiš da bude u nama, da bude potpuna (Iv 15,11). Usadi svoj korijen duboko u mene da me pritisci i progoni koje osjećam ne slome!
Otkad si me stvorio, Gospodine, dao si mi svoj blagoslov i zapovijed da donosim rod (usp. Post 1,28). Tvoje je sjeme, tvoj je plod. Evo ove skromne zemlje od koje si me sazdao, tebi je dajem da je poput svojega vinograda okopaš, zaliješ, čuvaš (usp. Iz 5,2; 27,2), pa da plod uzraste (ἀυξάνω), uzdigne se (ἀναβαίνω) u visine, velik, obilan.
27. 1. 2021.
Niko Bilić, SJ
