Kategorije
Duhovnost

Riječ Božja, evanđelje Božje

(3. nedjelja u god. B): Mk 1,14-20

U današnjem evanđelju vrijedi najprije paziti na Isusove svete oči. Divan, božanski pogled zaustavlja se na Petru i na njegovu bratu Andriji, na Jakovu i Ivanu. Odabire braću jer to su ljudi koji se od malena znaju, jedan pred drugim su autentični. Isus ne ostaje zagledan u neku zamišljenu ideju ili u sama sebe. Ne gleda općenito, nego prepoznaje čovjeka u njegovu svijetu: u kojemu bacamo svoje mreže, krpamo ih; sa svojima smo u obitelji, sa suradnicima…

U naš svijet dolazi živa Božja Riječ, evanđelje Božje – dolazi Isus! Svojim životom, svojim postupcima i riječima on naviješta radosnu vijest Očevu (usp. “evanđelje Božje” Mk 1,14), donosi Očev glas. Vrijeme je sazrelo, čekanje je gotovo i isplatilo se. Kralj, Bog, tu je, nadohvat ruke (usp. Mk 1,15). Božja samilost i sućut došla je (usp. Jon 3,10). Sažalilo mu se i smililo nad nama kao u Jonino doba. Pokazuje nam svoj put (usp. Ps 25,4). Zato mi svoj nov pogled, svoju vjeru od sada možemo graditi na tom temelju. Evanđelje, Riječ Božja – Isus sâm, pravi Bog i pravi čovjek – razlog je, prostor i živi oslonac za naše povjerenje i našu vjernost.

Današnje evanđelje potvrđuje da Gospodin dolazi u ovaj naš realni svijet, a ne neki idealni, daleki, zlatni prošli svijet. Ivan, Preteča, bačen je u tamnicu (Mk 1,14). A sve zbog Herodovih nesređenih, iskvarenih obiteljskih odnosa i bračne nevjernosti. Zbog pogažene ljubavi. Poznajemo li to i danas? O da, nažalost! Riječ nas Božja spasonosno raskrinkava i oslobađa. Gospodin prolazi uz more (usp. Mk 1,16) našega života koje dobro poznajemo. Od njega živimo, s njime se mučimo. Kad ga oluja izopači, prijeti nam smrću.

U svom donošenju Božjega evanđelja u takav svijet Gospodin neće ostati sam. Svoje oči upravio je na odabrane i odmah zove: “Pođi za mnom! Budi kao ja!” Nisu li upravo Kristove ljubazne oči snaga za umijeće ostavljanja, otpuštanja: odmah napuštaju mreže (Mk 1,18); oca, lađu i najamnike (1,20). Od sada “kao da” (5x 1 Kor 7,29-31) ništa nemaju. Pa to je obraćenje i preokret u pameti (Mk 1,15) koje Isus traži. I nije to bijeg ni prijezir. Oni su ribari. Ribari će i ostati, ali onakvi kakvima ih Isus čini. Obećava: “Učinit ću da postanete ribari ljudi” (Mk 1,17). On može stvoriti novoga čovjeka. I dalje oni imaju mrežu, ali ne kao zamku da zarobe. To je sada mreža Božjega kraljevstva koju Učitelj tumači: “Kraljevstvo je nebesko kao mreža bačena u more…” (usp. Mt 13,44).

Petrov primjer zorno potvrđuje. Na kraju Isusove škole, poslije Uskrsa, opet on veli: “Idem ribariti!” (Iv 21,3) na istom ovom Galilejskom moru. Tada će ga Gospodin triput pitati o njegovoj ljubavi (Iv 21,15-17) i tada će postati sasvim jasno tko je i kakav je ribar ljudi. Dobri pastir svoje mu stado povjerava na skrb. “Pasi, čuvaj!” – nalaže i ponavlja, triput. Ribar ljudi to može jer su oči Kristove pomilovale njegovu dušu i do kraja osvojile njegovu ljubav; može jer je primio dar oproštenja za svoje trostruko zatajenje.

Molitva: Ostaviti sve

24. 1. 2021.

Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.