Kategorije
Duhovnost

Molitva s carinikom Levijem

kad ga je Gospodin pozvao (Mk 2,13-17)

Učitelju svega naroda, izišao si opet do velikoga jezera u Galileji. To je naše more. Svi su tu na okupu (πᾶς ὁ ὄχλος Mk 2,13). Ti poučavaš (διδάσκω 2,13). I tvoj poziv meni (2,14), i tvoj odgovor napadačima, kad nas braniš (2,17), – sve je to dio tvoje pouke.

Mene vidiš (ὁράω Mk 2,14). Ubirem porez za cara. Sveti je čas u kojem su se tvoje oči zaustavile na meni. I ja se zaustavljam jer me proničeš svega, znaš kada sam i zašto sjeo u ovu carinarnicu (usp. Ps 139,1.2). Vidiš kako je moj otac djelovao na mene. Nosim ime slavnoga pretka koji pripada tebi i povjereni su mu tvoj žrtvenik i svetište, sveti prinos tebi, a ja sam sav u novcu koji se “prinosi” rimskom vladaru. Ubirem caru carevo. Ti vidiš sve traumatične računice, sva nasilna uzimanja i davanja, mržnju i strah, koji mi pritišću dušu. Nisam jaki pravednik, nego pun slaboća. Potreban si mi, Liječniče!

Dosta je tvoja riječ. Darivaš mi od snage svojega uskrsnuća i ja ustajem (ἀνίστημι Mk 2,14; 16,9). Ti mi daješ da odmah poslušno izvršavam tvoju zapovijed. Ostavljam svoj i krećem u tvoj život. Slijedim te ja (ἀκολουθέω 2,14.15) kao što te već tako mnogi slijede (2x πολλοί Mk 2,15). Polazim za tobom, a ti dolaziš u moj dom. Meni, Alfejevu sinu, dolaziš ti, božanski Sine Očev, da blaguješ s nama carinicima i grešnicima za istim stolom (συνανάκειμαι 2,15).

Precizni poznavatelji Pisma, čuvari drevne tradicije, prigovaraju tvojim učenicima, pitaju njih (Mk 2,16). Ali ti slušaš i ti im daješ odgovor jer došao si nama, kojima je zlo, koji smo grešni, Liječniče sveti (2,17).

p. Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.