Kategorije
Duhovnost

Kod Učitelja Isusa (Iv 1, 35-42)

Ottaviano Vannini, Sv. Ivan Andriji pokazuje Krista (17. st.), La chiesa dei Santi Michele e Gaetano, Firenza

Hvala Bogu! Ovako smo u nedjelju, 17. 1. 2021., u ovim neobičnim časima razmišljali o prvim Kristovim učenicima. Hvala svima vama koji ste strpljivo, pozorno sudjelovali! Za čitanje i slušanje:

Čuveni odlomak u kojemu prvi učenici pitaju: “Učitelju, gdje stanuješ?”, evanđelje je o kontemplaciji, motrenju, o postojanom boravljenju, ostajanju, i o pronalaženju. Na početku Ivan Krstitelj prodorno je usmjerio pogled na Isusa (ἐμβλέψας 1,36). Na kraju posve ista riječ opisuje kako sada Isus svoje mesijanske oči zaustavlja na Petru i prepoznaje ga (ἐμβλέψας 1,42). Na Isusa treba upozoriti, i onda, kad mu dođemo, on otkriva našu bit. Svojim pogledom, svojim riječima i postupcima stvara nas, otkriva našu punu vrijednost.

Krstitelj, rođak i preteča prepoznao je Isusa i proglasio svima tko je on, tako da sve do danas odjekuje taj radostan proglas “Evo Jaganjca Božjega!” (Iv 1,36). Rabi Isus potom uočava i pažljivo gleda (θεάομαι 1,38) dvojicu Ivanovih učenika koji su pošli za njim. Poziva ih, sami će vidjeti (1. ὁράω 1,39). Tako se i zbiva, vidjeli su, sve promotrili vlastitim očima (2. ὁράω 1,39).

Oni traže da vide gdje je smješten, gdje se nastanio. Vide zatim sami njegovo boravište, i ostaju kod njega dugo. Sva tri puta opis je to riječju “ostati” (μένω Iv 1,38.39[2x]), koja svoj vrhunac u Evanđelju ima kod Pashe kad Isus poziva: “Ostanite u meni i ja u vama!” (Iv 15,4). Već početak Ivanova evanđelja najavljuje.

Ovo je evanđelje o pronalaženju. Andrija, odmah traži i nalazi svoga brata Šimuna (1. εὑρίσκω Iv 1,41). Dolazi mu s povijesnim dobrima glasima da su pronašli Mesiju (2. εὑρίσκω 1,41). To je središte i glavna vijest. Vjekovna nada svega Božjega naroda ispunja se; ustrajno traženje, nestrpljivo čekanje tijekom svih stoljeća s uspjehom je dovršeno. Mesija, Krist – Pomazanik Božji – to je Isus. Božje sveto žrtveno Janje došlo je u ovaj naš svijet – uzdrman, poljuljan, izmrcvaren bolešću koja traje, načet mučnom sumnjom. Evo onoga koji ima Božju moć da cjelinu naše grješnosti ponese – kako je već Mojsiju Bog objavio, kad mu drugi put tumači svoje sveto ime. On, on jedini, odnosi našu krivnju kojom smo se opteretili, naš prijestup protiv svetoga Zakona, našu zloću (Izl 34,7).

Ivan Krstitelj ponavlja još jednom što je dan prije rekao kod krštenja (Iv 1,29). Ako zajedno s njime svojim mislima i svojim osjećajima, djelima i riječima, svjedočimo o Jaganjcu Božjem, gle što se zbiva: Duše polaze za Isusom, žele vidjeti gdje je on, zadržavaju se kod njega. To je najvažnija i najvrjednija zadaća: dovesti ljude Gospodinu. On sada njih promatra i pita o njihovu traženju, preuzima inicijativu. Dobrohotno ih vodi da sami dođu do autentičnoga odgovora gdje on boravi. Dokazuje tako odmah da je pravi Učitelj i Pedagog, a oni će postati očevici.

Mi koji želimo biti kod Isusa imamo svoje zadaće. Sa svoje strane moramo slušati na što nas Krstitelj, učitelj-pret­hodnik, upućuje (2x ἀκούω Iv 1, 37.40), moramo iskreno prepoznati i iznijeti svoju želju, moramo poslušati nalog i poći. Treba ići za Isusom, slijediti ga na njegovu putu (2x ἀκολουθέω  37.40).

Divni plodovi do kojih možemo doći odmah su očiti kod Andrije, brata, čije ime označava muževnost. Andrija nema više sumnji, uvjeren je da je Isus Mesija. Svjestan je da živi u zajednici (“našli smo” Iv 1,40). Obnavlja i oživljava povezanost s rođenim bratom. Prvo će njega pronaći (1,41). A pred bratom, s kojim od početka dijeli život, diplomatsko pretvaranje i uvijanje ne vrijede. Riječ je iskrena, istinita.

Treba li Petru življega dokaza? Gospodin ga prepoznaje u njegovoj biti, imenom ga oslovljava (Iv 1,42). Zna oca od kojega su i Petar i brat mu Andrija. Zato će Petar pred svima jasno posvjedočiti, što mu je brat bio najavio: “Ti si Krist” (Mt 16,16).

Važno je to “ime i prezime”: Šimun, sin Ivanov (Iv 1,42) na početku Evanđelja jer će na isti način, na kraju Evanđelja, Gospodin – nakon svoje Pashe, nakon križa i uskrsnuća, nakon svega što su prošli – ipak još jednom prepoznati toga staroga čovjeka kojemu treba oproštenje i pomirenje, koji treba priznati svoju ljubav, opet i opet, tri puta (3x “Šimune Ivanov” Iv 21,15-17).

Što je sada, na početku, za budućnost sročeno (καλέω futur Iv 1,42), tada će se ispuniti. Zvat će se, dobit će novo ime “Petar – Stijena”. Krist daje punu definiciju njegovoj osobi. Otac nebeski dat će mu da bude Stijena (teološki pasiv Iv 1,42). Dobri Pastir učinit će od ribara da postane pastir kojemu će svoje stado povjeriti – da ga pase (βόσκω Iv 21,15.17), da ga čuva (ποιμαίνω 21,16), i janjad ponajprije (ἀρνίον 21,15), i sve ovce (πρόβατον 21,16.17). Zato vrijedi sam doći i druge dovesti k Isusu i otkriti pravu, punu vrijednost vlastitoga života koji nam Bog dariva.

p. Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.