Kategorije
Duhovnost

Ustav kršćanske vjere

Uz #današnjeEvanđelje: Lk 6,20-26 (srijeda 23. tjedna)

Učitelj Isus objavljuje program po kojemu Bog kraljuje. S punom pažnjom i božanskom gracioznošću uzdigao je oči (Lk 6,20) prema onima koji su, zajedno s praocem Abrahamom s početka povijesti, zagledani u veliku nebesku plaću (usp. Lk 6,23; Post 15,1).

Blaženstva obično bolje poznajemo iz Govora na gori u Matejevu evanđelju (Mt 5,1-11).  Lukino evanđelje prikazuje Isusa u nizini (Lk 6,17), možda baš zato da nas upozori koliko se Sin Čovječji snizio da nam bude blizu. Ovdje se izravno obraća svim svojim učenicima i tako odmah razjašnjuje o kome je riječ. Ovdje odmah uza svoj stijeg s četverostrukim “Blago vama!” (Lk 6,20-22) postavlja i onaj suprotni s četverostrukim “Jao vama!” (6,24-26). Zacijelo je ova slika također poslužila sv. Ignaciju, utemeljitelju Družbe Isusove, da u čuvenim Duhovnim vježbama zacrta središnje razmatranje o dvije zastave.

Blaženstva – taj blagoslovljeni ustav Kristovih vjernika odjekuje našom poviješću već 2000 godina i, evo, u 21. stoljeću ima svoju punu važnost i aktualnost. Kako je dobro poslušati ga, riječ po riječ, upravo na današnji dan kad Crkva u svome spomenaru čuva ima patra Petra Clavera, svećenika iz Družbe Isusove koji je iz svoje Španjolske kao redovnik poslan na američki kontinent i ondje je u Kolumbiji život posvetio neumornoj skrbi za ljude koji su iz Afrike dovedeni kao roblje. Dosegnuo je pravu svetost u ljubavi prema bližnjemu i postao zaštitnikom crnačkih misija.

Život i rad isusovca, patra Clavera, izvrsno nam odmah oslikava tko su ti siromasi koji gladuju, koji plaču (usp. Lk 6,21), koje su ljudi zamrzili do te mjere da su im zanijekali osnovno nezatomljivo osobno dostojanstvo. Izopćili smo ih i izbacili iz svijeta ljudi, pogrdili ih (6,22).

Mladi Pedro otkrio je svoje zvanje i učio osnove svojega svetoga života uz sv. Alfonza, isusovca koji je bio redovnik brat, ne svećenik, a postao je zaštitnikom svih portira strpljivo bdijući na vratima isusovačkoga kolegija u čuvenu mjestu Palma de Mallorca. Zov je to mladima danas: želiš li ostvariti prave, vječne ideale, upoznaj Bogu posvećene osobe, redovnike, redovnice, i duhovni život onih koji danas žive po Evanđelju! Štoviše, Družba Isusova uvijek s posebnom pažnjom gleda na redovničku braću koja su nositelji dobroga duha u našim zajednicama.

U danima kada u političkom svijetu živi pokret koji ističe kako je crnački život važan primjer sv. Petra Clavera još je više nam pomaže da prihvatimo zahtjevnu Isusovu logiku o onoj sitosti koju će prema evanđeoskom izričaju sam Bog dati, o osmjehu koji dolazi s njegovim kraljevstvom (Lk 6,21). Ne znamo pravo koje silnice vuku današnji pokret, koji nije slobodan od divljanja i anarhije, ali nam još jednom postaje jasno da Kristova ljubav jedina može dati odgovor na pitanje naših međuljudskih odnosa, poštovanja života ljudske osobe od početka pod srcem majke, pa do groba, bilo da je u tijelu crne, bijele, crvene, žute ili neke druge boje. Jedino Evanđelje nudi pravo rješenje za dostojno društveno uređenje koje ima budućnost i neće samo sebe odvesti u raspad.

Upravo zato Učitelj gleda u svoje učenike i upozorava na jasnu razliku između njih i potomaka onih koji su mrzili i izbacivali proroke, osuđivali ih kao zločince (Lk 6,23), a hvalili su lažne proroke (6,26). Jao sinovima koji ne odustaju, nego nastavljaju putem takvih predaka! Naravno da imamo slobodu pridružiti se dušom i srcem Sinu Čovječjemu, ali ako tvrdokorno idemo dalje po svome sva nam je utjeha sadašnje bogatstvo (Lk 6,24), a glad i plač (6,25), kad jednom počnu, neće prestati. Ovo je Evanđelje hitan poziv na promjenu strane! Velikodušna je to ponuda: Dođite u Isusovu zajednicu! Uđite u Kristov tabor! Stanite pod njegovu zastavu!

Utjeha smijem ovdje promišljati iz skromnoga kutka na našemu Fakultetu filozofije i religijskih Sveučilišta u Zagrebu koji upravo ovaj Kristov poziv nastoji sa svom odgovornošću i poštenjem pred Božjom riječju, znanstveno obrazloženo i stručno pronositi. Mio poziv da razdragano skakućemo od radosti (Lk 2,23) u doba kad nas isključuju iz društva i ime nam lažno ocrnjuju kao zlo, srušio bi svu zdravu ljudsku logiku, kad ne bi istaknuo i osnovicu koja sve preokreće i iznova utemeljuje: zbog Sina Čovječjega (Lk 2,22). Zbog toga što je Isus siromah, siromasi su oni koji imaju Boga za kralja. Zbog toga što je Isus žestoko postio u pustinji i otkrio kako mu je krepka hrana izvršavati volju Očevu, zbog toga što je Isus nad Jeruzalemom i nad prijateljem Lazarom plakao, zato su blaženi gladni i oni koji plaču!

Poslušajte (Hrvatski katolički radio, U svjetlu Božje Riječi)



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.