uz današnje Evanđelje: srijeda 20. tjedna; 25. nedjelja (god A): Iz 55,6–9; Fil 1,20c–24.27a; Mt 20,1–16a
“Spas u zadnji čas” ili kršćanski osjećaj vlastite vrijednosti. Možemo li ovako nasloviti čuveni odlomak Mt 20,1-16 u kojemu Rabbi Isus u slici radnoga dana u vinogradu još jednom učenicima (Mt 19,23) tumači što je to kraljevstvo nebesko (Mt 20,1). Odmah ćemo razumjeti kako li je moglo biti onima koji su cijeli dan bezuspješno tražili posao. Nitko ih nije primio, nitko ih ne najmi (Mt 20,7). O kako dobro to čovjek i dan-danas iz iskustva poznaje! Duša mu strepi ne samo za vlastiti život, nego za cijelu obitelj kad nema posla.
Čudesan rasplet i pravedna pobuna
A onda se zbiva pravo čudo! Pred kraj – posljednja ura stiže – ipak se nešto našlo. Potom novo, još veće, predivno! Premda je tek jedan sat radnoga vremena odradio, dobiva kao da je na poslu cijeli dan. Kojega li olakšanja i utjehe, pravo blaženstvo?!
Buna koja se javlja kad prvi – radnici od prvoga sata, dobivaju jednaku plaću kao i posljednji, normalna je. I ti, i to s pravom i po pravdi, očekuješ više – ako marno radiš, izdržiš težinu cijeloga dana i podnosiš prevruće sunce koje žeže – kad vidiš koliko je dobio onaj koji je uložio napor tek na sat vremena!
Temeljit preokret o kojemu Isus, Učitelj, govori biva nam jasniji kad poslušamo posljednju rečenicu o tome da posljednji postaju prvi (Mt 20,16), a još više kad zapazimo da neposredno prije ove usporedbe s vinogradom u Evanđelju stoji gotovo istovjetan Isusov proglas o prvima koji će biti posljednji (Mt 19,30). Učitelj ga je bio uputio kao zaključak odgovora Petru kad pita o apostolima koji su sve ostavili i pošli za Isusom (Mt 19,27), za razliku od bogataša koji se držao svojega “velikoga imetka” (19,22), otišao je i “teško će u kraljevstvo nebesko” (19,23). Bogataš i Petar – prvi i posljednji, posljednji i prvi! Zakon i milost! Kompleks manje vrijednosti liječi se na tome kako Gospodin gleda na mene. Tako se gradi zdrav osjećaj samopouzdanja, a ne na posjedu, trošenju sila koje su mi povjerene i vlastitim postignućima.
Gospodar vinograda – kralj nebeski
Iskreno se pitamo što je teže i zahtjevnije: S mirom, radosno brati zrele grozdove u bujnom, vedrim jesenskim suncem obasjanom vinogradu? Ili tjeskobno bdjeti kad će prilika za posao? Ili pak, kao menadžer, tražiti ljude, ulaziti u dogovore i pregovore, razjasniti poslove, pošteno uglaviti uvjete? I potom na vrijeme prije kraja urediti s blagajnikom isplatu i kako ona ima izgledati? Pa još povrh svega pomirivati, iznova raščišćavati račune kad, ne bez razloga, bukne pobuna i bunt?
Jasno je od početka. U središtu Kristove pouke jest čovjek domaćin: ima dom kojim valja dobro gospodariti (grč. οἰκοδεσπότες Mt 20,1), vlasnik je vinograda (20,8). U Isusu slika o Bogu i slika o čovjeku imaju obje svoje puno dostojanstvo i sklad. Na primjeru čovjeka Gospodin pokazuje kako to nebo kraljuje, kakva je nebeska pravda. Još jednom Biblija pokazuje što to znači da je čovjek stvoren na sliku Božju.
Uz radnike posljednjega sata odmah nam na pamet dolazi dobri razbojnik, suosuđenik razapet s Isusom (Lk 23,42). Krist živo svjedoči kako su Božje misli iznad naših, njegovi putovi iznad naših, o čemu je davno Izaija prorokovao (Iz 55,9). Moja vrijednost nije u tome koliko svojim silama zaslužujem, nego u tome koliko mi Bog daje.
Interakcija i komunikacija
Nama u suvremeno doba vjerojatno najviše govori osobna interakcija i međusobni odnosi, komunikacija među ljudima u Isusovoj prispodobi. Gospodar odmah rano izjutra traži ljude da ih aktivira i motivira, da ih zaposli (Mt 20,1). On preuzima inicijativu, dat će im danas radno mjesto, osigurati egzistenciju.
Evanđeoski tekst čak četiri puta ističe isti teološki važan, poznat opis da on “izlazi” (grč. ἐξέρχομαι Mt 20,1.3.5.6). Ukupno pet puta tijekom cijeloga dana – na početku dana, pa oko devet sati, pa u podne, pa oko tri i napokon u pet popodne – izlazi iz svojega zatvorenoga kruga i zaštićena prostora ususret ljudima. Pokreće dogovore, dodjeljuje poslanje (grč. αποστέλλω Mt 20,2) – baš onako kako Isus šalje apostole. Dvaput Matej citira istovjetan aktivirajući poziv: “Idite i vi!” (Mt 20,4.7). Naš današnji Papa Franjo s oduševljenjem ponavlja i pred cijelu Crkvu Božju iznosi upravo ovakav evanđeoski način postupanja.
Gospodar vinograda k tome onim posljednjima, sat prije sumraka iznosi i nemilu optužbu. Započinje kontakt prigovorom. Pita o onom “plodnom djelovanju u tijelu” o kojem Pavao piše Filipljanima (1,22), a pripada već u prvotnu Božju zapovijed novostvorenom čovjeku s početka Pisma (usp. Post 1,28). Domaćin, naposljetku, upravitelju u pravi čas daje nalog i upute za isplatu plaće (Mt 20,8).
Mirenje je važno
A kad krene mrmljanje, gospodar prijateljski, osobno pristupa bundžiji. Priznaje mu ljudsko dostojanstvo i tako što ga oslovljava kao druga (grč. ἑταῖρος Mt 20,13) i tako što upozorava da poštuje suglasje (grč. συμφονέω Mt 20,2.13) koje su od početka osobno postigli – “pogodili su se”, sklopili savez. Istodobno, bez sustezanja i bez lažne tolerancije on pritom ispravlja zabludu. Njegova poruka je: Ne izjednačujem ja vas, koji ste se cijeloga dana mučili, s onim posljednjima (usp. Mt 20,12), nego i posljednjemu želim dati punu dnevnicu; tako hoću. Gospodareva je slobodna volja da od svojega dadne ono i onoliko koliko sam odredi. Euharistija u kojoj Gospodin sama sebe daje i onom posljednjemu najbolje oslikava tu Božju volju.
vidi: Molitva s radnikom prvoga sata
usp. Vinograd Gospodnji
