Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Jedno tijelo

Zahuktala se kampanja Kristova Srca. U srijedu, 10. lipnja 2020., u okrilju svenarodnoga Svetišta u Zagrebu u Palmotićevoj 31, uz Baziliku, započela je velika devetnica uoči Svetkovine Presvetoga Srca Isusova. A dan poslije, na Tijelovo 2020., iznosi se program koji glasi: JEDNO TIJELO (1 Kor 10,17). Jedno smo tijelo jer za hranu primamo jedan kruh živi koji je živi Otac nebeski dao (usp. Iv 6,51.57). Dao ga je za život svijeta (Iv 6,51).

Sveto sjećanje

Čime se hraniš, čovječe? Što napaja dušu tvoju? Prvi korak da to ispitamo jest sjećanje. Pamti narod kako je pola jednoga života lutao kroz veliku bezvodnu pustinju (Pnz 8,15) i dobro je naučio kako ovaj vrijedan, topao i mirisan, drag i dragocjen zemaljski kruh, koji nam je potreban svaki dan, nije dosta da bismo živjeli. Iz dubine duše žudimo i na dar primamo tajanstvenu hranu koju nisu naši roditelji izumili ni privrijedili (usp. Pnz 8,3.16). Primamo novozavjetnu manu.

Bog šalje Mesiju, ljubljenoga Sina, kojega je pomazao vječnim Duhom (usp. Iv 6,57). Poslao ga je ne samo da postane čovjekom i da dijeli s nama radost i težinu rođenja, odrastanja, rada i ljubavi, životne tuge i veselja; ne samo zato da kao Jaganjac Božji bude žrtvovan. Nije ga poslao samo zato da bude raspet i pokopan, nego i zato da, slavno ustavši od mrtvih, prema svojemu obećanju ostane s nama u sve dane (Mt 28,20) skriven, ponizan u sakramentu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove.

Život u tijelu

Tijelovo nam ove godine stiže kad je predizborna utrka već počela. Drugi korak da se okoristimo ovom svetkovinom jest da ozbiljno uzmemo svoje tijelo. Živimo u tijelu. S pravom se pitamo: Što nudi, što daje kršćanin koji je protiv vlasti? Još više, što radi, kako postupa kršćanin koji obnaša vlast, koji je na vlasti? Gospodin sam otkriva da je on svoj narod ponižavao, glađu ih morio, vodio ih kroz strašnu pustinju s plamenim zmijama, zato da ih iskuša, hoće li držati njegove zapovijedi ili neće (Pnz 8,2.3). Kako je veliko i zahtjevno poniženje svjedoči nam Isusova muka i njegov sveti križ.

Evo danas programa za naše zajedništvo, za jedinstvo srdaca u narodu Božjemu: Naše je zajedništvo – ustvrđuje Apostol – zajedništvo Isusova tijela i krvi (1 Kor 10,16). Jedno tijelo! Možemo mi po svojoj savjesti slobodno govoriti i birati. Ali svetom smo obvezom na najčvršći način dužni biti dionici jednoga kruha (1 Kor 10,17). Ne hranimo li se životom Sina Božjega, koji je postao Sin Čovječji, nemamo života u sebi (Iv 6,53).

Hrana i lijek

Mogu ja kao čovjek hraniti dušu novcem i užitkom, korektnim, probranim riječima, slatkim osjećajima, velikim ugledom i odlučujućom ljudskom moću koja određuje život drugih ljudi. Ali mogu i doslovce postati ljudožder koji proždire život i imovinu svojih bližnjih.

Gospodin danas jasno veli: samo onaj tko ovaj kruh jede, živjet će (usp. Iv 6,51.57.58). Jedinstvo Božjega naroda u svemu počiva i gradi se na Isusu – kruhu živom. Možemo govoriti da je naša domovina Hrvatska vječna, ali samo onda ako je nahranjena Kristovim Tijelom i napojena Kristovom Krvlju, jer jedino to istinsko jelo i istinsko piće daju život vječni (usp. Iv 6,55). Jedem li od toga kruha, živjet ću uvijeke – ponavlja Gospodin dva puta (Iv 6,51.58). Tako se mogu nadati da će me Gospodin uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54).

Isus je kruh za život svijeta, za život cijeloga svemira, kaže Evanđelje (Iv 6,51). Zato je kršćanska nada ekološka nada jer Isus, Mesija, lijek je i okrjepa za sve Božje stvorenje, pa i onda kad smo mi ljudi svojom zloćom prešli granicu.

Na sliku Božju

U Crkvi je bjelodano i posve jasno: onaj politički program koji promiče i čuva dostojanstvo ljudske osobe, nama od Boga darovano, vrijedan je. Ako priznaje onu sliku o čovjeku koja je u Srcu Kristovu, zaslužuje potporu. Ako to čini ne tek u najavama i umnim načelima, nego utjelovljeno – u tijelu!

Već početak Svetoga Pisma objavljuje i tumači da je čovjek stvoren na sliku Božju (Post 1,27). Danas pak saznajemo do kojih razmjera Isus, Gospodin i Učitelj, uzdiže tu definiciju. Čovjek ne samo da može ostati u njemu, može naći svoj životni prostor u Srcu Kristovu ako blaguje tijelo Jaganjca Božjega i pije njegovu krv (“u meni ostaje” Iv 6,56). Iz našega iskustva znamo, ako nekoga volimo, da ćemo u sebi, u svom srcu, imati prostora za tu osobu. I nije nam teško spoznati da je Isus, naš Spasitelj i Ljubitelj, takav.

Ali danas čujemo i ono drugo. Na sliku smo Božju zato što Isus Krist, vječni Sin Božji, sa svom svojom božanskom ljubavlju, svom uzvišenošću svoje osobe hoće ostati u nama. Može se nastaniti u nama, pronaći životni prostor za sebe. “Ja u njemu” kaže Gospodin (Iv 6,55). Čovječe, toliko si silno velik da Sin Božji želi boraviti u tebi! Tako na Tijelovo iznova otkrivamo značenje Svete Pričesti.

I slušamo još jedno, utješno Isusovo tumačenje. Isus živi po Ocu, a nama, kad blagujemo njegovo Tijelo, daje da živimo po njemu (Iv 6,57). Kako on prema Ocu, tako mi prema njemu! Kako je on u toj najfinijoj, posve skrovitoj, a odsudnoj vezi, sav oslonjen na Oca, tako nama daje da se u svemu životno oslonimo na njega. I danas!

Tijelovo (god. A): Pnz 8, 2-3.14b-16a; 1 Kor 10, 16-17; Iv 6, 51-58

Niko Bilić, SJ
11. 6. 2020.



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.