5. nedjelja (god. A): Iz 58, 7-10; 1 Kor 2,1-5; Mt 5, 13-16
Poslušajte: Sol i svjetlo (.mp3; 8,5MB; 9:08 min.)
Kakav okus ostavljam u ustima svojega bližnjega kad se susretnem s njime, kad radim s njime?
Ovaj naš Zagreb-grad, dok izrađuje nacrt svojega budućega lica, kao da se novom žičarom odvezao na Sljeme i svi ga vidimo. Grad je na gori od reflektora i medija – pisanih, elektroničkih. Jučer, dok smo baš tu, u našem glavnom gradu, zahvaljujući Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u Hrvatskom narodnom kazalištu, na Trgu Republike Hrvatske gledali pod novim svjetlom život blaženoga Kardinala, globalnoga sveca i našega svetog zaštitnika, nositelja spasenja i pomirenja u mraku svjetskog rata, u paklu ideologije koja laže i ubija, još jednom smo otkrili kako zbog Kristova svjetla i tama – riječima Proroka – kao podne blista (Iz 58,10).
Dok slušamo kako sudbena vlast proglašava svoje odluke, u betlehemskoj tmini punim sjajem sjaji (Iz 58,10) Vječna Riječ – Logos koji je tijelom postao, našoj se skrbi, našoj krhkoj ljudskoj ljubavi, od začeća pod srcem Marijinim povjerio. Poput zore puca svjetlost (Iz 58,8) naših dragih majki i očeva koji u ovakvom svijetu, kakav jest, daju svoje srce, daju topao dom, hranu, odijelo, nama svojoj djeci – plodu svoje ljubavi, čudesnom daru Stvoriteljevu, a da pritom nisu pred kamerama ni pod reflektorima, ne daju se, uvučeni u ideologiju, voditi tek nagonom i titrajem privlačnosti koja prolazi.
Već početak Pisma gleda kako nas je Bog stvorio na svoju sliku (Post 1,27). Gospodin i Učitelj objavljuje veliku utješnu istinu. Otvoreno je proglasio: “Ja sam svjetlost svijeta” (Iv 8,12), potvrđujući početak Evanđelja koji kaže da je svjetlo došlo na svijet (Iv 1,9). Sad veli svojim učenicima da su i oni svjetlo svijeta. “Vi ste svjetlost svijeta!” (Mt 5,14) Ti si svjetlo svijeta, brate, sestro. Ja sam svjetlo svijeta.
Stvar razjašnjava obraćeni farizej, kristoljubac, sv. Pavao: u njima (ἐν ὑμῖν – u vama), svojim slušateljima, kršćanima – braći svojoj od koje se ne skriva (usp. Iz 58,7) – ono što jedino hoće znati jest Isus Krist, i to raspeti (1 Kor 2,2). To je silno svjetlo koje ga je bacilo na tlo (usp. Dj 9,4). To je snaga Božja o kojoj piše, a ne mnogobrojne ljudske riječi (1 Kor 2,4.5). I danas kod oltara Duh Sveti pažljivo i nježno, a prodorno donosi Isusov zov: Primi mene! Utaži dušu svoju kruhom s neba! Ja sam svjetlo, pa si onda i ti svjetlo.
Gospodin Isus svojoj živoj zajednici upućuje dvije tvrdnje i samo jedan zahtjev. Kristova je to etika! Ustvrđuje Isus da smo sol zemlje i da smo svjetlo svijeta (Mt 5,13.14). A onda traži da naše svjetlo obasjava ono što je već časni prorok u davnini Staroga zavjeta nabrojio. “Dobra djela – neka ih vide!” (Mt 5,16), zahtijeva Učitelj.
Triput Prorok ponavlja kako je hrana važna: Razlomi kruh svoj s gladnima (Iz 58,7)! Izlij dušu svoju za njega – veli doslovce, utaži dušu potlačenome! (Iz 58,10). Primi u dom siromaha koji nema doma (Iz 58,7), neka i njemu svijetli svjetiljka na svijećnjaku – svima u kući, svima u ovom jednom domu koji je Božje stvorenje za sve nas!
Ako je gol poput Adama i Eve, milosrdno mu podaj odijelo jer je dobri Stvoritelj u početku tako učinio (Iz 58,7 usp. Post 3,21)! Ne skrivaj se pred onima u svojemu domu, koji su tvoji! Otkrij svoje srce i svoje ruke onome koji je od tvojega tijela (Iz 58,7)! Vjerni Božji narod u Crkvi, braća i sestre, najbolje znaju kako je obitelj mjesto zajedništva, a ne odbijanja i skrivanja koje razara. Svjetiljka neka svijetli svima u kući (Mt 5,15)!
Makni prisilu kojom bližnjega čak i na ljubak način u svoju mrežu saplićeš, sputavaš, tlačiš (Iz 58,9)! Kako dobro znamo što je to manipulirati bližnjima! Ne daj se zavesti zloduhom napadanja i optužbe, poruge i vrijeđanja! Tvoje riječi neka ne budu prazne, besplodne, nego Bogom ispunjenje, od Boga nadahnute!
Tvoja dobra djela, živa Crkvo Božja, to je tvoja pravda koja pred tobom ide (usp. Iz 58,8). A svrha koju Gospodin naznačuje jasna je, blistava, sveta! Dvostruka je. Ponajprije – o divne li utjehe: tada će moja molitva biti uslišana. Kad k Bogu viknem, on će reći: Evo me! Odgovorit će na moju molitvu (Iz 58,9).
Druga jednako važna svrha dobrih djela jest da ih ljudi vide. I – umjesto da tvrdim đonom stupaju po bljutavoj soli – oni će slaviti Oca našega. To je zalaznica o kojoj govori Prorok, prati onoga koji čini dobra djela (Iz 58,8). To je temelj vjere, kako piše Apostol (1 Kor 2,5). Slava Oca našega na nebesima daje nam da gradimo svoje povjerenje, a ne ljudska mudrost s napuhanim zavodničkim nagovaranjem.
I sol zemlje i svjetlo ovoga svijeta tu su zato da punim sjajem blista slava Oca našega koji je na nebesima.
CROSBI: 1048849
