(Dj 16,11-15.40)
– Poslušajte! (od 23.02.09.)
Iskustva pokazuju da je često žena aktivnija, ustrajnija i više čini za zajednicu. Prisjetimo li se prve europske vjernice Lidije koja je poimence ušla u Sveto pismo (Dj 16,14.40), to će se potvrditi. Otkrivamo kako u zasluzi Sv. Pavla da na europski kontinent dođe Kristova radosna vijest Lidija ima bitnu ulogu. O tome izvješćuju Djela apostolska upravo u onom posebnom dijelu gdje se pojavljuju izvještaji u prvom licu množine (16,10). Pisac Luka svjedok je i očevidac.
Malo je podataka o Lidiji ali važni su. Ponajprije znamo da je boravila u Filipima (Dj 16,12) koji bijahu rimska kolonija, nazvana po velikom Makedoncu. Prema kratkom opisu u Bibliji Lidija se očituje kao gostoljubiva gospodarica i europska vjernica. Ušla je u Sveto pismo imenom (Λυδία v14.40) i svojim riječima koje upućuje apostolima (v15).
Ključan je to dio povijesti kršćanstva jer je na apostolskom koncilu u Jeruzalemu odlučeno da se onaj koji želi pristupiti vjeri u Krista ne mora prije toga podvrgnuti Mojsijevu Zakonu (Dj 15). Pavao je na trostruku Božju intervenciju došao u Europu. Dvaput ih Duh zaustavlja da ne idu drugamo (Dj 16,6s), i potom Pavao još ima viđenje u kojem čuje poziv da prijeđe u Makedoniju (v9). Evanđelje prvi put stiže na “stari kontinent”. U doba kada Europa iznova traži svoje jedinstvo i zajedništvo, Lidija je važna utjeha i nadahnuće.
Riječ je o prijelomnom trenutku u Pavlovu životu kad se bio rastao od Barnabe koji ga je prvi bio doveo u krug apostola (15,39). Pavao također doživljava upravo u Filipima da je bačen u zatvor. To je za nj prvo iskustvo utamničenja (16,24).
Lidiju upoznajemo kao “bogobojaznu” (σεβομένη τὸν θεόν, štuje Boga Dj 16,14). Stručan je to izraz koji označava osobu koja se pridružuje vjernički – kao duhovna i praktična “simpatizerka”, ali ne i pravno starozavjetnom narodu Božjemu. Ona štuje Boga ali nije ušla u židovsku zajednicu. Susrećemo je kao osobu koja sluša (v14). Poštuje i koristi subotnji dan svetog počinka kad se može posvetiti duhovnim stvarima. I u našoj suvremenoj raspri o neradnoj nedjelji jedino će teološki razlozi dati pravo i dovoljno utemeljenje. Lidija je spremno prihvatila da Bog djeluje na nju. Pismo svjedoči da je “Gospodin otvorio njezino srce te je prihvatila što je Pavao govorio” (v14).
Lidija je tamo gdje je molitva. Moli, ali nije preuzela praksu opterećenu – kako evanđelje kaže – mnogim ljudskim predajama (Mk 7,8). Zadržava distancu. Nije prihvatila predaju starih protiv koje je Isus ustao, nego Kristov zakon. Nije se predala onome od čega je i Pavao, farizej od farizeja, odustao. Obratila se i bila je krštena (Dj 16,15). Pri tom je, svjedoči Pismo, sam Bog na djelu u njezinoj duši.
O njezinu statusu i zanimanju znamo da je trgovala purpurom odnosnom grimizom (Dj 16, 14). Pritom dakako nećemo pomisliti na ljubaznu prodavačicu u nekoj trgovačkoj kući, nego radije na poduzetnicu i vlasnicu koja je kadra organizirati nabavu i prodaju dragocjenog materijala i bogatih odjevnih predmeta. Sposobna je to i imućna žena. Ona je gospodarica koja ima svoj dom, svoju kuću (16,15). Svi će oni s njom prihvatiti krštenje.
Zanimljivo kako se ta moćna žena pridružuje zajednici ostalih žena koje su se okupile u molitvenom prostoru pokraj rijeke da poslušaju Pavla i njegove pratioce (v13). Ne izdvaja se i ne gleda ih s visoka.
Njezin autoritet i snaga, prodornost njezine osobe bit će vidljiva i kad bude pozvala apostola i njegove drugove da svrate u njezin dom. “Prisilila nas je” piše Luka u svetom tekstu (v15) dokazujući kako je Lidija osoba koja zna zapovjediti i provesti – pa i nametnuti – svoju volju.
Ipak, kad je primila krštenje ona se svjesno i odlučno podvrgava sudu apostola. “Vi prosudite jesam li vjerna Gospodinu!” – traži ona (v15). Lidiji je važno da njezina vjernost nije samo u intimnosti srca, nego da djeluje i bude plodna.
Pavao i njegov pratilac bit će u Filipima žrtve “mafijaškog”, smišljenoga napada. Išibani, završit će u zatvoru. Nakon što su pušteni Lidija ih opet hrabro prima (Dj 16,40). Ostaje prijateljski vjerna, samu sebe izlaže. Pred Lidijinim primjerom nameće nam se pitanje znamo li biti dobri prijatelji i kad dođu nevolje. Još više, posljednji podaci o njoj ispit su nam o tome što činimo za vjerničku zajednicu s kojom i u kojoj živimo. Posve kratak izvještaj napominje da se u Lidijinoj kući okupljaju “braća” (ἀδελφόι v40) tj. Kristovi vjerni. “Braća” bit će baš kod Pavla znak raspoznavanja i ključna riječ za kršćane i prije nego se tako nazvaše u Antiohiji. Kad Sveto pismo veli da su Pavao i njegov pratilac ondje “obodrili” (παρακαλέω v40) – utješili, osokolili – braću, to onda s pravom smijemo shvatiti kao propovijed koju su im uputili. Nećemo pogriješiti ako uz propovijed pomislimo i na lomljenje kruha, pa onda i Lidijinu kuću prepoznamo u nizu onih gdje se u počecima kršćanstva slavila Euharistija (Dj 2,46). Lidija daje na raspolaganje svoj dom. Ona okuplja živu Gospodnju zajednicu – Crkvu.
(26.10.08.; 15.01.09.; 28.05.09.; 24.02.10.; 12.01.13.) 25.4.16.
N. Bilić SJ
Lidija hrabra žena. Otvorena srca pusta Božju Riječ da na nju djeluje. Bog zna da je potrebna apostolima. Daje joj dar služenja odnosno organizacije. Lidija je hrabra i odvažna nadasve vjerna Bogu. Daje na raspolaganje Bogu sve što ima.Zapravo služeći apostolima služi Bogu. Ona prijateljuje s Bogom jer je iskreni prijatelj apostolima. Ona je žena predanja. Ona istinski ljubi Boga i bližnjega. Ponizna je, ne stavlja sebe u prvi plan nego daje čast Bogu i apostolima. Možemo učiti o Lidiji za osobni život. Sviđa mi se Lidija.
Hvala ti Bože na Lidiji, europskoj vjernici!
Blagoslovi, Gospodine, Pedagoginju!