Uspio je – hvala Bogu – još jedan “projekt” iz cjeloživotnog učenja na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Baš na dan kad je nova predsjednica položila prisegu. Čitali smo Sveto pismo, otkrivali kontekst, tražili odgovore na pitanja… Ovako to bijaše:
1. Mirjam – važna Mojsijeva sestra
Izl 15 20Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. 21Mirjam je začinjala pjesmu: »Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.«
Br 12,1 A Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku. 2»Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?« – rekoše mu. »Zar i nama nije govorio?« Jahve to ču. 3Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji. 4I odmah reče Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjam: »Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka.«
Mih 6,4 …poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjam.
Korizma je priprava za proslavu Kristova pashalnoga misterija, njegova “prolaska kroz Crvenoga mora”, kojim smo otkupljeni. Slavit ćemo Kristov križ i uskrs, zaglavni kamen povijesti. Mirjam se kao važna biblijska žena pojavljuje uz središnji događaj prelaska preko Crvenoga mora – koji je zaštitni znak Izlaska i starozavjetna slika Otkupljenja i prva nosi časni naslov proročice. Svojom pjesmom potvrđuje Božju uzvišenost i prepoznaje veliko spasonosno djelo. Odgovara na pjesmu Mojsijevu, a svoju ulogu pokazuje time što sve žene idu za njom i što osobnu hvalu širi na cijelu zajednicu i pretvara je u poziv. Pobunu koju s Aronom diže zaustavlja sam Gospodin, ističući pritom proročku čast koja i njoj pripada. Kolik je njezin autoritet u zajednici vidi se po tome što svi čekaju njezino ozdravljenje pa tek onda kreću. Naknadna ukupna procjena stavlja je na istu razinu s velikim Mojsijem.
Pitanja za osobno razmišljanje i molitvu:
Postoji li središnji događaj spasenja u mojem životu?
U čemu predvodim druge?
Kako ja dolazim u sukobe?
MOLITVA S PROROČICOM MIRJAM
Gospodine uzvišeni i proslavljeni, otvori moje oči i pouči me da prepoznam tvoju veličinu i silnu pobjedu koja donosi život.
Probudi u meni živo zanimanje za onaj velik događaj u mojemu životu kojim si me za se vezao.
Gospodine slavni, podari mi prave riječi da pozovem braću i sestre k tebi. Daruj mi odvažno srce koje će privući ljude i neće stati.
Kad se javi i pobuni moj ponos, kad želim tražiti svoju vlastitu veličinu i kad zavist zamrači moj pogled, dođi i zaustavi me!
Samo ti, Gospodine, možeš dati da predvodim druge na tvojem putu. Samo ti možeš učiniti da im donosim tvoje otkupljenje. Amen.
2. Velika Tobitova molitva
Tob 13,1 Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče: 2»Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci. 3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo. 4Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove.
5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti. 6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.
Dok idemo u susret korizmi, u Tobitovoj nam molitvi osobito pažnju privlači drevni biblijski pogled na “dvostruko obraćenje”. Poput svetih proroka on u molitvi poziva “obratite se” i najavljuje da će se Bog okrenuti k nama, upozoravajući na izvorni smisao riječi koja znači “okrenuti se, vratiti se”. Odlično molitva objašnjava “obratiti se” znači obratiti se nekome i to cjelovito, s ljubavlju mu okrenuti svoje lice. Tobit, vjernik u progonstvu, koji se zbog nesreće i bolesti spremao na smrt, doživio je da ga sin uz anđeosku pomoć čudesno izliječi. Kad molitvu započinje blagoslovom, potvrđuje izvornu odliku koju čovjek ima na sliku Božju. Iznimna snaga njegove molitve je što se ne ustručava prepoznati Božju kaznu. U njihovu izgonu vidi Božju ruku: “on nas je razasuo” – veli. Premda je krepostan, on kao posrednik preuzima i na sebe krivicu gledajući posljedice “naših zlih djela”. Osobita ljepota njegove molitve skriva se u slici o Bogu koja je nama u Novom zavjetu vrlo bliska i početak je Gospodnje molitve. Tobit Boga naziva “otac naš”. Vrhunac njegove teologije je u misli koju preuzima i doslovno citira od Ane, majke Samuelove, govoreći da Bog “odvodi u Podzemlje i odande izvodi” (usp. 1 Sam 2,6) Tako izravno naviješta snagu uskrsnuća.
Pitanja: Gdje je meni potrebno obraćenje?
Što ja osjećam kao Božju kaznu?
Kojim imenom ja zovem Gospodina?
MOLITVA S OCEM TOBITOM
kad ga je sin uz anđeosku pomoć izliječio (Tob 13)
Podari mi, Gospodine, da smjerno i s pouzdanjem
prepoznam tvoju veličinu
i onda kad se osjećam kažnjeno zbog svojih promašaja.
Probudi živu vjeru u mom srcu
da i u nevolji koja me snalazi
prepoznam tvoju božansku ruku i
hvalim te zbog toga.
I u trpljenju tebe slavim, kralju nebeski.
Kad me težak osjećaj prognanosti pritisne,
neka moj život kaže, neka moje lice i moje ruke govore:
“Gledajte kako je velik Bog moj,
što učini sa mnom!”
Vraćam se svim srcem k tebi,
tebi upravljam svoje lice. Gledam i čekam.
Pokaži mi da je i moje umiranje od tebe.
Pokaži mi da me iz mojega groba ti možeš izvući.
3. Kristov otvoreni susret s Protivnikom
Mt 4,1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.« 5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.«7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« 8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!« 11Tada ga pusti đavao.
Korizma slijedi Isusov primjer četrdeset dana posta kojima u Bibliji prethodi važan Mojsijev i Ilijin post. Prema evanđelju pun je rok istekao pa tek onda slijedi glad koju napasnik želi zlobno iskoristiti, propisujući pritom Kristu što će reći. Poziv na skok sa zgrade potiče na samoubilački čin, a sva laž nazire se u zamišljenu položaju s kojeg se vidi cijeli svijet. Slično suvremenu osjećaju s internetom i virtualnom realnošću, napasnik stvara privid i laže da sve njemu pripada. Uostalom Isus je pokazao da ga zanima kraljevstvo Božje, a ne kraljevstva svijeta. U sva tri slučaja Isus se brani riječima Pisma, i to uspješno jer je s time napast gotova. Kad se pak i Sotona svetogrdno posluži Pismom, Gospodin će prema Lukinu izvještaju upozoriti na živu riječ, ali i u samom sotonskom citatu otkriva se promašenost zloporabe Pisma jer psalam ne govori ni o kakvu skoku s visine, nego o hodu po zemlji. Za razliku od skrivanja u liku zmije na početku Biblije i nedostupnosti izazivača kod Joba, Isus se mora izravno suočiti s napasnikom, ali upravo će otvoreno imenovanje dovršiti đavolji napad. Osobita se kušnja skriva u dvostrukom stavljanju u pitanje Kristova identiteta (“ako si Sin…”) koji je prethodno Otac proglasio i potvrdio.
Pitanja: Kakvo mjesto ima Sveto pismo u mojem životu?
Kakve kušnje i sotonske prijevare ja doživljavam?
Na čemu se zasniva moj osjećaj vlastite vrijednosti?
MOLITVA S KRISTOM U PUSTINJI
Kad mi dušu i srce obuzme pustoš, kad me pustinja u žilama svom žestinom pritisne, kad mi užareni dani i ledene noći postanu preteški – neizdrživi, pokaži mi da me ti nisi napustio. Učini li mi se sav moj život kao pijesak koji propada između mojih prstiju i u meni živi glad, glad sve veća i veća, podsjeti me na svoju svetu strpljivost.
Koliko je puta samo u mojim ušima zazvonila napasnička riječ: “Ja ću te nahraniti! Na meni gradi svoju važnost i svoje poštovanje! Mojom moći vladaj nad drugima, iskoristi ih da ti služe, da meni služe.”
Smirit ću se sada u tihom času, a ti, Gospodine, probudi u meni sveto sjećanje na božanske riječi koje si mi rekao. Tebi je važno od čega živim. Ti mi darivaš moj život kao prvi i najveći dar za mene. Ti me zoveš da se klanjam samo tebi u duhu i istini.
Gospodine, ti si živa Božja riječ. Brani me od napasti i i laži! Daj mi da pravim imenom nazivam stvari u sebi i oko sebe. Daj mi da opet čujem da pripadam tebi i da si svoj život dao za mene. Moja je vrijednost i veličina u tvojoj ljubavi, u tvome srcu, Bože moj. Amen.
