Lako se dogodi mladima, a i onim već zrelijima da upadnu u neku romansu koja kadšto vodi u frustriranost i bol. Znamo kako je to bilo kod čuvena Samsona iz biblijske Knjige o Sucima (Suci 13-16). Početak svojih nevolja on već zacrtava tako da se usprotivio svojim roditeljima, ravnajući se pritom prema onome što se vidi. Mjerilo mu bje ono što je pravo u njegovim očima – triput izvješćuje sveti tekst (3x ראה Suci 14,1s; 16,1).
Samson je jasan primjer kako se naša duhovnost odvija u realnim prilikama. Prodorno i akutalno Sveto pismo opisuje strahovit svijet u kojemu vladaju zavođenje, mito i nasilje. “Zavedi ga, zaludi ga, izvuci na prijevaru!” kažu Filistejci Samsonovoj prvoj ženi iz Timne (14,15). potom fatalnoj Dalili (16,5). Dat će srebrnike, mnoštvo srebrnika, svaki – obećavaju (16,5), pa tako i čine (16,18). Prijete onoj prvoj ženi: “spalit ćemo tebe i očev dom” (14,15), pa tako i čine (15,6).
Samsonov put ima svoje etape. Iduće mjerilo bit će mu osvećivanje, uzvraćanje istom mjerom. “Kako oni meni, tako ja njima” – veli on (15,11). Zatim će se u svom zlu spustiti sve dotle da otvoreno i bez sustezanja laže (16,7.11.13). Kaže “ljubim te”, a srce mu je drugdje! Takav način života očito u svojoj nosivoj strukturi ne valja. Biblijski opis jasno kaže: Samson koji je trebao započeti spasenje od Filistejaca (13,5), razlog je njihova napada (15,10).
Je li neki prvi preokret i obraćenje trenutak kada se Samson daje svezati od svojih sunarodnjaka? Predaje samoga sebe da bude izručen (15,13). Svakako bitan je korak naprijed kada smrtno žedan moli (15,18). To je prva zapisana Samsonova molitva! Žeđ ga vodi u molitvu na koju će Bog, slično kao ono Izraelcima u pustinji dati odgovor izvorom iz stijene (15,19 usp. Izl 17,6; Br 20,11).
Nov je stupanj za Samsona kada, govoreći istinu, sama sebe čini ranjivim (16,17). Premda se nalazi već u trećoj, nedopuštenoj i kobnoj vezi, po istini će priznati svoje cjeloživotno posvećenje: “Nazirej sam Božji od majčine utrobe” – ispovijeda on (16,17), baš kao što je to najavio anđeo prije njegova rođenja (13,5). Svojim poznatim odavanjem tajne o kosi kao znaku posvete predaje se praktički u neprijateljske ruke.
Pogled na Samsonovu smrt baca bitno svjetlo na njegov duhovni put. Usprkos zastranjenjima i u svoj posljednji dan Samson moli. Traži od Boga snagu. Po prvi put, štoviše, izgovara i zaziva Božje sveto, vlastito ime (יהוה 16,28). Točno onako kako njegova majka proročki reče da će biti posvećen Bogu sve do dana svoje smrti (13,7), Samson se evo pred smrt obraća Bogu: “Sjeti me se, svrati na mene svoju pozornost (hebr. זכר zakar)!” Spominje pritom ključnu riječ: svoje oči (16,28) koje su mučitelji iskopali (16,21). Na strahovit način došao je do toga da se više ne može upravljati prema sudu svojih očiju kako je na početku činio.
Biblija jasno veli da Samsonova smrt ima ploda: svojom smrću svladava više protivnika negoli za svoga života (16,30). Kao što je u molitvi tražio, on u temeljima uzdrmava kuću mrskog agresora koji predstavlja univerzalno zlo (16,26.29). Ispunja Samson, naposlijetku, poslanje koje mu je od početka zacrtano (13,5). Nije on nipošto savršen lik i svijetli uzor za nasljedovanje. Ipak, pogled na čovjeka koji je raširio ruke – desnicu desno i ljevicu lijevo – da pritisne stupove, i koji je svojom smrću donio spas Izraelu, simbol je koji puno govori!
