Jakov, apostol, spominje se u najstarijem dokumentu o Isusovu uskrsnuću koji nam sv. Pavao donosi u 1 Kor 15. Ondje saznajemo da nije samo Petar nego je i Jakov imao poseban susret s uskrslim Isusom.
Jakov je rođak Isusov – brat Isusov u jeziku evanđelja. Njegova će rodbinska veza postati uzor za novu zajednicu braće i sestara koji su okupljeni u ime Isusovo.
Jakov je poglavar jeruzalemske Crkve koji je, prema svjedočenju Poslanice Galaćanima, važan autoritet i u Antiohiji. Gotovo kao Petar nosi zajednicu svojim ugledom.
Filipu možemo zahvaliti što je postavio pitanje o onom što je dosta, o onom što je dovoljno za svu količinu naših pitanja i naših čežnji. “Pokaži nam Oca i dosta nam je” – govori on Isusu. U Ocu je zaključno smirenje i završetak našega nastojanja.
Otac čini svoja djela. Kad je Filip zapravo ponovio Učiteljev Mesijanski poziv: “Dođi vidi!” i tako doveo Natanaela k Isusu, bijaše to Očevo djelo. Kad je imao oka za gladno mnoštvo i kad je brižno izračunao da za dvjesta denara hrane nije dosta, još više kad je bio svjedok čudesnog umnažanja kruha bijaše to Očevo djelo. Na kraju, eto, Filip pita o onome što je dosta, gdje i duhovna glad dolazi do sitosti i utaženosti.
Isus traži vjeru od svojih učenika. Malo koji evanđeoski odlomak toliko puta govori o vjeri. Treba vjerovati da je Otac u Isusu i Isus u Ocu. Treba barem na temelju djela vjerovati. Učenici moraju vjerovati zato da bi i sami činili Očeva djela.
Isus ove svoje riječi izgovara kod Pashalne večere. Crkva i danas slavi Euharistiju – zahvalu Ocu koji čini svoja djela.
Molimo snagu Duha da bismo i mi činili velika djela. Da pokazujemo put k Ocu, da govorimo istinu o Očevoj ljubavi, da dijelimo život koji sami primamo na dar.
3. svibnja 2008. (ur. 2. 5. 14., 2. 5. 21.)
p. Niko Bilić SJ
