Lidija iz Tijatire u Filipima (Dj 16)
Potražimo li u Novome zavjetu prvu vjernicu iz rimske kolonije Filipi, otkrivamo kako u misijama Sv. Pavla po europskom kontinentu osobitu ulogu ima Lidija. Opisuju nam to Djela apostolska upravo u onom dijelu gdje se pojavljuje pisac Luka kao svjedok i očevidac. Kad opisuje njihovo propovijedanje, zapisat će kako je i sam među apostolima-propovjednicima. Doslovce veli: “sjeli smo i govorili okupljenima” (Dj 16,13).
Poslanica Rimljanima, koju sv. Pavao piše prije nego će pohoditi rimsku zajednicu, nepobitan je dokaz da na tlu europskoga kontinenta postoje Kristovi vjernici još iz prvoga doba, iz Isusova vremena, što je razumljivo – Rim je glavni grad, središte carstva. Lidija pak svjedoči da Sveto pismo ne ostaje samo općenito na društvu, nego posvećuje pozornost konkretnoj osobi i njezinu duhovnome putu.
Lidija se pojavljuje u Svetom pismu u prijelomnome času jer je Apostolski koncil u Jeruzalemu odlučio da se čovjek koji želi pristupiti vjeri u Krista ne mora prije toga – prethodno i izdvojeno – podvrgnuti Mojsijevu Zakonu (Dj 15). Bit će to važno za širenje Evanđelja po “starom kontinentu”.
Božja djela
Biblijski opis Lidije iz Tijatire vezan je uz čak pet izvanrednih Božjih zahvata, pet čuda. Misionara Pavla i njegove pratioce najprije Duh zaustavlja da ne idu dalje u Aziju (Dj 16,6), potom ih još jednom sprječava da prema svojim nakanama ne krenu u pokrajinu Bitiniju (r. 7). Napokon Pavao u noći ima viđenje u kojem jedan čovjek moli da im dođe pomoći u Makedoniju (r. 9). Baš kao u suvremenu razlikovanju duhova apostolski tim na osnovu ovih događaja zaključuje da valja prijeći u Europu. Bog ih zove. Europi, koja ima istu početnu oznaku kao i “Evanđelje”, Krist daje da doista bude blaga, dobra, radosna lica – kako joj ime kaže. Sada, kad i formalno pripadamo velikoj zajednici naroda Europske unije, to nam je nov poziv.
Četvrto čudo koje se zbiva oko Lidije istjerivanje je zloduha iz vračarice koja joj je u biblijskom izvještaju živi kontrast. U naše doba u kojem, usprkos uznapredovalu znanju i tehnici, i dalje buja potražnja za kojekakvim prokazivanjem budućih događaja, lako ćemo razumijeti lik vračarice. Ropkinja je, a svojim zanatom gospodarima donosi pozamašne prihode. Klijente bi svojim vračanjem “zamantala” – podsjeća biblijski izričaj (manteuomene Dj 16,16)! Kao ono demoni pred samim Isusom i ona mračnom spoznajom točno viče da apostoli “naviještaju put spasenja” (r. 17). Isusov način međutim nije bučanje i osvajanje reklamom – kako to mi danas običavamo.
Kad je Pavao, istjeravši zloduha, ozlovoljio “tajkune” koji su ubirali novac, uklonjen je protupravnim zatvaranjem. Tada će se, za vrijeme molitve zatočenih, zbiti peto čudo. Od potresa otvorit će se vrata i past će okovi s uznika (Dj 16,26).
Velika žena
Nasuprot opsjednutoj sluškinji vračarici Lidija dopušta da u njezinu srcu Bog djeluje, pa ga on tako otvara da Lidija može pomno paziti i prihvatiti što je Pavao govorio (Dj 16,14). Obraćenje je temeljito i ona prima krštenje. Ropkinja bez imena predstavlja potlačenost, a Lidija pravu ljudsku slobodu i velikodušnu zauzetost. S pravom je možemo promatrati kao kakvu modernu uspješnu menadžericu. Trguje skupocjenim tkaninama. Poduzetnica je i vlasnica, kadra voditi nabavu i prodaju dragocjena materijala i bogate odjeće. Sposobna je i imućna žena, gospodarica koja ima svoj dom, svoju kuću. Svi će oni s njom prihvatiti krštenje. Za poimanje vjere svojim vlastitim riječima daje izvrsno tumačenje o čemu se radi, tražeći da prosude njezinu vjernost Gospodinu (Dj 16,15). Vjerovati znači biti vjeran Gospodinu!
Lidija se podvrgava sudu apostola, dočim je vračarica iznutra pokorena nečistim duhom koji ju je opsjeo, a izvana lokalnim “mafijašima” koji su joj vlasnici, k tome toliko vladaju i pravosudnim sustavom da mogu one koji im nisu po volji po kratkom postupku strpati u zatvor. Koliko je stvar zloćudna svjedoči i to što ih idućega jutra žele potajno otpustiti. U takvim okolnostima Kristova radosna vijest hvata korijen u Lidijinu srcu! Podlažući se apostolskoj prosudbi, Lidija svjedoči da njezina vjernost nije samo privatna stvar u intimnosti srca, nego plodno djeluje među ljudima.
Koliko je Lidija prodorna svjedoči izravan opis da je apostole “prisilila” da prihvate njezinu ponudu i budu kod nje smješteni. Lidija ima autoritet, zna zapovjediti i provesti – pa i nametnuti – svoju volju. Takve ljude Gospodin uzima da zaživi njegova riječ na starom kontinentu! Lidija izvrsno ispravlja raširenu predrasudu da kršćanstvo u prvome redu osvaja prostor među pritisnutima i slabima, uplašenima.
Ne iz pravne obveze ili iz čiste tradicije nego kao dragovoljna simpatizerka priključuje se Lidija vjernim židovkama koje se okupljaju na rubu rimske naseobine, na bogoštovnome mjestu uz rijeku. Ona je “bogobojazna” – stoji u Pismu stručan izraz koji označuje njezino vjerničko, duhovno i praktično, premda ne i pravno pristajanje uz vjeru. Lidija je ondje gdje je molitva; ona je osoba koja sluša – tako je najprije predstavlja novozavjetni opis (Dj 16,14). Premda je moćna, nema u nje ohola izdvajanja, pridružuje se ostalim ženama. Ne izdvaja se i ne gleda ih s visoka.
Mjesto za Crkvu
Veličina ove žene očituje se još jednom. Hrabra Lidija prima apostole i nakon što su ozloglašeni. Lažno optuženi da šire neprihvatljive običaje, bičevanjem izranjeni, utamničeni su među dobročuvanim opasnim zločincima u okovima. Nakon što su pušteni Lidija ih opet hrabro ugošćuje (Dj 16,40). Ostaje prijateljski vjerna, samu sebe izlaže. Pred Lidijinim primjerom s pravom se pitamo znamo li biti prijatelji i kad dođu nevolje.
Još više, posljednji podaci o njoj ispit su nam o tome što činimo za zajednicu u kojoj živimo. Posve kratak izvještaj napominje da se u Lidijinoj kući okupljaju – “braća”. Baš kod sv. Pavla bit će to znak raspoznavanja za Kristove vjerne – kršćane. Napomenu da su ih apostoli ondje “obodrili” s pravom smijemo shvatiti kao propovijed koju su im uputili. Nećemo pogriješiti ako uz to pomislimo i na lomljenje kruha, pa onda i Lidijinu kuću prepoznamo u nizu onih gdje se u počecima kršćanstva slavila Euharistija. Lidija daje na raspolaganje svoj dom! Velika je Lidija: ona stvara prostor za Crkvu, okuplja živu Gospodinovu zajednicu.
(17.8.13; ur. 13.2.14., 25.2.15.) 25.4.16.
