Kako je prodorna i uspješna Kristova uskrsna pedagogija izvrsno se vidi na poznatom primjeru apostolskoga prvaka Petra. Poznat opis iz Ivanova evanđelja o njihovu dijalogu budi oprez i strahopoštovanje. Na obali jezera žar (grč. ἀνθρακιά Iv 21,9). Isti takav naći ćemo još samo jednom u cijelom Novom zavjetu i to u noći Isusova uhićenja kad su se ljudi, i Petar s njima, kušali ogrijati jer bijaše studeno (Iv 18,18). Isus, umjetnik ljudske duše, dolazeći k svojima nakon Uskrsa najprije stvara ugođaj. Izmučenoj sedmorici, koji su s Petrom na čelu žrtvovali noć – i ništa!, – Učitelj je pripravio doručak.
Svagdanje iskustvo potvrđuje: nakon okrjepe i ugodna zalogaja stvari bolje izgledaju, teškoće su laganije. Baš za jelom bit će prostora za govor i razgovor o ključnim događajima i poslovima, za pregovore i dogovore. Na Kristovu inicijativu započinje dijalog. Poput dobra oca koji, premda stariji – možda i poznije dobi – i nositelj autoriteta, trčeći ide ususret rasipnu sinu, uskrsli Učitelj Isus kreće u odsudni razgovor s Petrom (Iv 21,15–17). Postupa bez požurivanja. Ovo je već treći put da se ukazuje. Strpljivo čeka pravi čas, ali nipošto ne zanemaruje ni ne umanjuje bolnu nevolju koja guši Petra. Petru očito nije bio dosta opći, dvaput ponovljeni proglas “Mir vama!” (Iv 20,19.21) na uskrsni dan uvečer kojim Isus onima koji su ga ostavili, pogazivši vlastitu riječ, donosi pomirenje. Svi su s Petrom govorili da će biti vjerni do kraja (Mk 14,31), a onda su utekli. Na uskrsnu večer mir se daje u savjest bjegunaca, slomljenih u svojoj ljudskoj grješnosti, zatvorenima u strahu. Petru je međutim potrebno još više. S Petrom Učitelj ima osobit naum.
Metoda koja ide u dubinu
Put je postupan, metoda ponavljanje. Pita Isus pred svima o Petrovoj ljubavi, tražeći pritom da ona bude veća: “Ljubiš li me više nego ovi?” (Iv 21,15). Odmah Isus cilja u središte u kojem smo svi osjetljivi. Razorno je kad čovjek posumnja u svoju ljubav, kad osjeti da je njegova ljubav stavljena u pitanje. Tko ne njeguje i ne razvija vlastitu sposobnost za ljubav uništen je čovjek. Propada, ostaje samo sjena i obris, mjehur zrakom napuhan. Isus pita: “Ljubiš li me?” – jednom (Iv 21,15), pa drugi (r. 16), i potom treći put (r. 17). Ne optužuje Petra za grijeh ni ne predbacuje mu što ga je triput zatajio, iznevjerivši se vlastitoj odluci i obećanju: “Ako te svi zaniječu, ja neću!” (Mk 14,31). Ne grdi ga ni ne izruguje, a mogao bi jer je najavio Petru: “Zatajit ćeš me. Tri put” (Mk 14,30). Učitelj ne ispituje i ne istražuje uzroke, ne opravdava Petrovu unutarnju, ljudsku slomljenost, nego postavlja ključno pitanje. Samo na to traži odgovor, samo o tome pita: ljubav! I onda sluša, s pažnjom, ne prekidajući, opetovano. Tri puta poslušat će Petrovu potresnu ispovijed: “Da, Gospodine!” O, kako dobro Petar zna da se plodna ljubav ne sastoji u sklonosti i pukoj ugodi, u zabavi i površnoj nježnosti.
Vraćajući se opet i opet na praktički jedno te isto, Isus, u skladu s drevnim iskustvom ljudskoga umovanja, ide u dubinu, raščišćuje pojmove. Slika postaje jasnija, osjećaj se oslobađa. Cio je čovjek prisutan, zahvaćen. Krist pažljivo sluša i onda opet preuzima inicijativu. Petru daje i ponavlja odlučujući nalog: “Pasi ovce moje! Čuvaj moje stado! Budi pastir!” Dobro Petar zna da ljubav traži skrb za bližnjega. “Ljubite jedni druge!” (Iv 13,34; 15,12.17) triput je zapovjedio Isus u delikatnim časovima Posljednje večere i o tome traži od Petra račun. U kršćanskoj je vjeri ljubav zapovijed, a ne osjećajna privlačnost niti pravno nadmudrivanje. Ljubav traži liječenje dubokih rana koje je čovjek na duši prikupio jer se nakon tri godine opet vratio ribarenju na svom jezeru, kao da je tek na početku, jer je cijelu noć lovio i ostao praznih ruku, jer je opterećen svojom nevjernošću, slabošću i pogaženom riječju, a mora biti voditelj kojega drugi slijede.
Gospodin spasava
Nitko ne pita, svi znaju. Nitko ne kaže, a svima je jasno. Kao i one noći kada je na drugi pjev pijetla gorko zaplakao i sada Petra kod trećega pitanja preplavljuje žalost (Iv 21,17). Jesu li mu u dušu navrla sjećanja kako je trčao do groba, trčao da vidi što je, trčao je jer ga je duša na to nukala (Iv 20,4)? Prvi je doplivao čim je čuo da je to Gospodin na obali (Iv 21,7). Odmah je skočio jer mu duša tjeskobno žudi da dođe do Učitelja, da raščiste račune. Na njegovu riječ isti čas dovlači mrežu punu velikih riba (r. 11). I evo ga sada pred Isusom bez barikada i maski, bez krilatica i uzbuđene mase, bez ljudske veličine i svjetske časti!
Ne bijaše li slično one noći na istom ovom jezeru kad im je Učitelj u gluho doba dolazio ususret, hodeći po vodi (Mt 14,25)? Prizor toliko zapanjujući da iskusni morski vuci koji se oluje ne boje, svi kriknuše od straha (r. 26). Petar, uvijek na svojem vlastitom putu i uvijek brz, kao da želi provjeriti i sam steći iskustvo. Isus veli: “Ja sam!”, a Petar ispituje i uvjetuje “Ako si ti…!” (r. 28) Njegova neobična i brzopleta – ljudska! – želja da po vodi dođe k Isusu, dio je njegova nasljedovanja Krista. Kako Isus, tako želi i on! One je noći izvršio nalog Kristov: “Dođi!” (Mt 14,29), ispunila mu se želja da dođe do Isusa. Na tom se putu gotovo utopio; nije došao do kraja vlastitim silama. Iz njegova straha, od njegova utapanja spasila ga je Kristova ispružena ruka (r. 31).
Ujutro, kod trećega ukazanja poslije Uskrsa, na danjem svjetlu pred Kristom jamačno se Petru bistri prizor, a dušu ispunja olakšanje. Ono bijaše istom slika i najava. Sada ga Isus stvarno spašava da se ne utopi u svojoj slabosti i nevjernosti – u grijehu. Ispružena ruka, mišica snažna, desnica uzdignuta kojom je Bog od početka spasavao narod svoj iz ropstva Petru postaje očita. Možda mu pritom sviće kako je ono točno rekao, zatajujući svoju povezanost s Isusom: “Ne znam toga čovjeka” (Mt 26,72). Sada mu istom postaje jasno pred kime je. Sada zna.
Vjernički put
To je put apostolske vjere! Tri godine Kristove škole uživo bile su priprava, uskrsnuće veliki preokret, a pomirenje na jezeru djelatan je dovršetak. Sada Petar može pravo čuti zov: “Slijedi me!” (Iv 21,19). Poziv na koji smo navikli na početku, evo Petru dolazi na kraju čitava puta, kao zaključak. Ima isto značenje kao i trostruki nalog da preuzme skrb za stado Kristovo. Dobri pastir, koji je sam prošao iskustvo jaganjca, govori apostolu: “Budi pastir!” – Budi kao ja! Mene slijedi! I kod zapovijedi ljubavi postavio je Isus jednako mjerilo: “Ljubite – kao ja!” (Iv 13,34; 15,12).
Učinci susreta na jezeru očiti su i silni. Na dan Duhova Petar više nije zatvoren u strahu od Judejaca, nego ih otvoreno konfrontira s njihovim postupcima: “Razapeli ste ga!” govori izravno (Dj 2,23). Odvažno prelazi granice svetih izabranika i otvara put svojemu kolegi, Apostolu poganskih naroda, obraćajući se rimskom satniku Korneliju. Ista je poruka o Isusu židovima i nežidovima: “Bog ga uskrisi!” (Dj 2,24.32; 10,40).
Na uskrsno jutro, dotrčavši do groba, nije još bio upoznao Pisma da će Isus ustati od mrtvih (Iv 20,9). Sada je očito upoznao Pisma. Još više – kako sam ističe – s Isusom su “nakon što je uskrsnuo zajedno jeli i pili” (Dj 10,41). Sveto druženje, zajedničko blagovanje kao onda kad je, još istoga dana, Isus “pred njima pojeo komad pečene ribe” (Lk 24,42) ili kad ih je, evo, dočekao s kruhom i ribom na žaru (Iv 21,9) čini Petra očevidcem koji je kadar po uzoru na Učitelja otvoreno reći ljudima što se traži: “Obratite se!” (Dj 2,38) nalaže on, baš kao Isus od početka (“Obratite se!” Mk 1,15). Jasno kaže Petar da krštenje koje će primiti ima svrhu o kojoj proroci složno svjedoče: oproštenje grijeha (Dj 2,38; 10,43). Da i pred Judejcima i pred Rimljaninom Kornelijem, koji će se stoga sa cijelom obitelji priključiti Crkvi, govori o oproštenju, štoviše da u tome vidi sukus i sažetak Prorokâ, razumljivo je dok promatramo susret i trostruki dijalog na jezeru. “Ti sve znaš!” rekao je Petar poput Estere u velikoj molitvi, dok mu se u svim predjelima srca razlila topla emocija, a suze ispunile oči (Iv 21,17; Est 4,17u).
Životvorna ljubav
Potpun uspjeh Kristove uskrsne pedagogije s Petrom pokazuje čudesan događaj u Jopi. Petar je do te mjere pridružen Kristovoj sudbini, do te mjere sada ima dijela s njime, da preminuloj Tabiti vraća život (Dj 9,40). Uskrisuje kao što je Isus uskrisivao – to je, eto, Kristov cilj i njegov uspjeh!
Simpatično je i srcu drago opaziti koliko Petar usvaja Učiteljevu metodu. Sve je istjerao, baš kao što je Isus u domu Jaira, nadstojnika sinagoge, izbacio bukače i naricatelje, a samo je roditeljima i trojici odabranih – Petru, Ivanu i Jakovu – dopustio pristup (Dj 9,40; Mk 5,40). Petar izgovara zapovijed kao Isus: “Ustani!” (Dj 9,40; Mk 5,41). Božja snaga u toj riječi prelazi razmeđu i odzvanja onkraj ljudske smrti, plodno dozivljući. Dobro je Petar naučio. Kao što je Isus Jairovu djevojčicu primio za ruku (Mk 5,41), tako sada Petar Tabiti pruža ruku i ona – živi (Dj 9,41).
13. lipnja 2013.
usp. Petrov put * Petrov put do Isusa * Uskrsli Isus i Petar
video: Prvak apostol i njegov uskrsli Učitelj – Put do dubinskoga pomirenja u Iv 21,15-19
doc. dr. sc. Niko Bilić, SJ
