Tražimo li što o uskrsnuću Kristovu piše sv. Pavao, sjetimo se ponajprije kako je on svoje obraćenje i sav svoj rad temeljio na prevažnomu susretu o kojemu lapidarno tvrdi da je vidio Isusa (1 Kor 9,1). Isusovo uskrsnuće jedna je od glavnih tema njegovih poslanica. Susrest ćemo je u uvodnim, svečanim pozdravima (Rim 1,4; Gal 1,1) i zahvali (1 Kor 1,9; 1 Sol 1,10), kao usputnu misao (Rim 4,24; 7,4) ili kao središte sustavne rasprave (1 Kor 15). Pavao u Isusovu uskrsnuću vidi ostvarenje Pisama i izvješćuje kako je sam uvršten u niz svjedoka: u usporedbi s ostalim apostolima on je slabašno djetešce, nedonošče (1 Kor 15,4.8). Ali Dobri Pastir nalazi ranjenu i izgubljenu ovcu. Pavao je postao apostolom zbog toga.
Otac nebeski na djelu
Pavao vrlo često promatra otajstvo Oca nebeskoga govoreći o uskrsnuću. U Bogu Ocu prepoznaje silu koja utjelovljenoga Sina diže od mrtvih i postavlja u život. Zajednica kojoj Pavao sama sebe pribraja vjeruje u toga, živog Boga koji je uskrisio Isusa, voditelja i gospodara te zajednice (Rim 4,24). Slava Očeva jest sila koja Isusa diže iz groba (Rim 6,4), ona jedina zaslužuje naše pouzdanje (2 Kor 9). Za Pavla istina je Uskrsa jednostavna: »Bog je uskrisio Krista« (1 Kor 15,15). Štoviše, uskrsnuće je u Pavlovim očima liturgijski čin: Uskrsli je prvina koja se prinosi Ocu (1 Kor 15,20). U uskrsnuću se dovršava prinos s križa. Prema Pavlu Isus nije samo umro za nas, nego je i uskrsnuo za nas (2 Kor 5,15). Pavlova je nada da će istom silom biti oživljeni kršćani u kojima prebiva Duh i tako nam pomaže da tumačimo što znači Duh životvorac: to je »Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih« (Rim 8,11). Za Pavla je i uskrsnuće jasna točka Kristove solidarnosti s nama: ne samo da je htio postati čovjekom, nego »Bog koji je uskrisio Gospodina i nas će uskrisiti svojom moći« (1 Kor 6,14). Govoreći o našemu uskrsnuću, Pavao se vraća na prve stranice Svetoga pisma. Gotovo ponavljajući Kristove riječi, upozorava najprije kako Bog svakomu sjemenu daje njegov vlastiti lik i ono, kada umre, donosi rod (usp. Iv 12,24). Potom Apostol usmjerava pogled prema nebesima i prema sjaju Sunca, Mjeseca i zvijezda. Tom se slikom služi, slično proroku Danijelu, kada objašnjava uskrsnuće od mrtvih (1 Kor 15 35–42).
Pobjeda nad smrću
Isus, sin Davidov, u uskrsnuću je pokazao da je Sin Božji (Rim 1,4). Za Pavla je Isusov uskrs opreka smrti. Isus je predan zbog naših grijeha, a ustaje na novi život radi toga da nama podari pravednost (Rim 4,25). Isusovo ukrsnuće od mrtvih Pavlu je nepobitna činjenica u kojoj nalazi temelj za propovijedanje i dokaz za osnovanost kršćanske vjere (1 Kor 15). U Isusu Pavao prepoznaje vječni život: jednom uzdignut iz groba, on više ne umire, smrt više nema vlasti nad njime (Rim 6,9). Dubinska čovjekova čežnja koja vuče u božanske visine i hrani općeljudsko uvjerenje o zagrobnomu životu u Isusu uskrslome dobiva svijetlu sliku i potvrdu.
Kršćanski život
Život uskrsloga Isusa za Pavla je razlog i uzor našega novog života (Rim 6,4). Kao što se s velikom ljubavi žena i muž vežu jedno uz drugo, tako kršćanin pripada Kristu. Ta veza donosi plodove za Boga (Rim 7,4). Pavao je to na svojemu tijelu iskusio i djelom posvjedočio. Susrevši uskrsloga Gospodina sve je dao na to da do kraja upozna silu njegova uskrsnuća. Njegov je život od tada bio trajno nastojanje da sam postigne uskrsnuće od mrtvih (Fil 3,11). Božja uskrsna snaga nije usmjerena samo na onostranost. Pišući Korinćanima Apostol spominje kako je i Bog koji uskrisuje mrtve bio pouzdan oslonac u velikoj nevolji koja ih je zadesila (2 Kor 1,9). On ih je osolobodio od smrtne pogibli. I za zemaljskoga života, ne tek u smrti, očituje se već božanska sila koja diže i spašava. U opisu »opterećenosti preko svake mjere« možemo prepoznati suvremene duševne tegobe povezane sa stresom i depresijom, koji toliko uzeše maha. Bog koji uskrisuje mrtve po svjedočenju Poslanice i u tome pomaže. Štoviše, diže čovjekov pogled i omogućuje mu budućnost jer će »nas opet osloboditi« (2 Kor 1,10).
