Gospodine, Stvoritelju moj, danas ti zahvalno prikazujem svoje uši kojima slušam riječi izbliza i izdaleka.
Ovo su moja dva uha – tvoj čudesan dar, takoreći, izravna veza sa samim središtem mojega bića. Evo, oblikovane školjke, osjetljivi prijevoji, zaobljen rub, meki kraj, osjetljiva nutrina. I delikatan, precizan bubnjić koji zvuk izvana šalje u moju pamet i u moje srce. Čini da postane dio mene.
Hvala ti na tom divnom stvorenju koje mi pomaže da budem u vezi sa svijetom oko sebe.
Hvala ti na trenutcima kad su moje uši bile ispunjene veličanstvenim zvukom zemaljskih orkestara, hvala ti na tvojoj riječi koja je po mojemu sluhu došla do mene.
Hvala ti i za časove kad su moje uši bila sve slabije i više nisu mogle pravo dohvatiti značenje onoga što mi je rečeno.
Daruj mi, Gospodine, uši koje će ustrajno, pažljivo slušati tvoj glas.
Otvori moje uši za moje bližnje da pravo čujem i prepoznam poruku – i kad me zlobno žele napasti, da se uz tvoju pomoć čuvam; i kad iskreno vape da ih poslušam, da onda ne skrivam svu mudrost i snagu svoga srca koju mogu pružiti; i onda kad prijateljski žele podijeliti sa mom dragocjene darove, sve ono što su prošli, što su u srcu prikupili i sačuvali. Otvori moja dva uha da ljubim bližnjega kao sebe sama.
Gospodine, zahvaljujem ti danas na svojim ušima. Ovo su moje uši. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem.
