Vrhunski primjer Isusove pedagogije svakako je Petar. Poznati su burni susreti naglog Petra i otvorenog Isusa koji ga suočava s njegovom slabošću i s Božjom veličinom. Istaknimo ovdje samo zaključak kad Isus od ribara čini pastira. Vatra grije ujutro (Iv 21,9). Pripravljen je doručak za izmučene ribare. Vatra je grijala i one noći kad je Petru bilo hladno (18,18.25). Tri puta Isus pita gotovo istu stvar (21,15–17). Tri puta je Petar iz straha zanijekao da pripada Isusu (18,17.25.27). Prije se rasplakao (Lk 22,62), sada se opet ražalostio (Iv 21,17). Sad postaje spreman poslušati zov koji je tamo na početku prije tri godine već čuo: „Slijedi me!“ (Iv 21,19).
Isus, dobri pastir, povjerava mu svoju vlastitu ulogu, prenosi je na njega. Isus je dobar pastir zato što je sam uzeo na se sudbinu jaganjca. Božji je jaganjac. Kao janje na klanje vodili su ga. Petar koji je duboko upoznao svoju slabost može biti pastir. Petar postaje odgajatelj nakon što je iskusio vlastite pogreške.
Metodologija
Konflikt s Petrom Isus rješava dirljivo. Isus stvara ugođaj. Pripravlja doručak. Uz okrjepu, iskustvo svjedoči, stvari se lakše rješavaju.
To što Petar odmah skače u vodu i prvi dolazi do Isusa (Iv 21,7), to što prvi polazi, penje se i izvlači na kraju mrežu punu velikih riba (r. 11), vjerojatno ima veze s onim što nosi u savjesti.
Gospodin je čekao. Nije išao na prvu i požurivao, nije odmah sve riješio. Tek sada, kad se treći put objavljuje (Iv 21,14), stvorit će priliku za izmirenje, za definitivno rješenje. Je li to odgađanje? Svakako Isus ne mimoilazi problem, ne pravi se kao da ga nema i kao da je sve u redu. Isto tako, on ne napada i ne vrijeđa. A imao bi što napasti i pokuditi. I izrugati. Jer je unaprijed najavio da će ga Petar zatajiti (Iv 13,38).
Dijalog se zbiva na Isusovu inicijativu. Ne zbiva se nasamo, nego Isus izlaže Petra pred cijelom zajednicom. U svijet Petrov, koji vjerojatno već gori od želje da progovori i riješi muku, Gospodin ulazi s pitanjem koje traži mnogo. Traži posebnu ljubav Petrovu koja je veća od ostalih, izdvaja ga i traži više (Iv 21,15). Otvoreno pred svima.
Put je postupan, metoda je ponavljanje. Obje strane progovaraju. Suze smiju teći niz lice. Petar se ražalostio, svjedoči pismo. Emocija prožima cijelo tijelo. Konflikt i pomirenje ne ostaju samo u poimanju i shvaćanju, nego zadiru u cjelinu čovjekova bića.
Nitko ne kaže da je riječ o trostrukom zatajenju. Nitko ne sumnja da je riječ o pomirenju. Bio je to konflikt u Petru, bio je to konflikt s Učiteljem.
Gospodin postavlja pitanje, sluša odgovor, daje nalog. Kratko. Duboko.
Što je sam bio, sada prenosi na Petra i povjerava mu. On, s kojim je raščistio dubok konflikt, sada može biti nasljednik. Čuvaj moje stado! Budi dobar pastir nejakome janjetu. Pasi moje ovce! Budi kao ja! Sada, na kraju puta Isus je učinio apostola spremnim za prvo zvanje. Na kraju Evanđelja Petar sluša: »Ti idi za mnom« (Iv 21,22).
