Kategorije
Duhovnost

Tri mudraca

Three-wise-menOkupljamo se pred štalicom u kojoj u jaslama leži djetešce povijeno u pelene. To dijete širi ruke kao da želi zagrliti cijeli svijet. Kao da nam svima jasnu poruku izriče: »Ne živite jedni protiv drugih, nego jedni za druge, jedni s drugima!«

A evo i njih…! Stižu. Dolaze s daleka puta, nakon duga traženja. Tri kralja, tri mudraca s Istoka, konačno dolaze pred onu pravu nebesku zvijezdu: Isusa Krista, novorođenoga Kralja. Željno su ga čekali i sada su tu pred njim, pred svijetlom zvijezdom Božjega srca koja i nas okuplja na slavlje. U euharistijskomu – zahvalnom – slavlju mi slavimo rođenje i život, muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, našega Gospodina. On je dar neba. On je »Sin koji nam je darovan, Savjetnik divni, Čudesni, Jaki, Knez mira« (Iz 9,5) – Spasitelj. To je mlado sunce s visine koje obasjava sve smrtne sjene (usp. Lk 1,78s). Isus Krist je prava zvijezda koja bliješti s Božjega neba; prosvjetljuje svu povijest, sjaji za svu vječnost.

Kada ste posljednji put išli na neki dulji put? Koje li radosti i zadovoljstva kada sretno stignemo na odredište! Dok gledamo mudrace u Betlehemu, njihovu opremu, deve, blistavu odjeću, dragocjene ukrase, kraljevske darove – ne ćemo li u tomu prizoru prepoznati ono što prorok Izaija još davno prije navijesti: deve dolaze sa svih strana na svetu goru Gospodnju, kraljevi dalekih naroda donose slavu svoju i prinose je Bogu jedinomu (Iz 60,3–6). Tri kralja pred Isusom s pravom nas podsjećaju na onu završnu, posljednju svečanost prema kojoj svi mi idemo. Prepoznajemo sliku nebeske gozbe o kojoj će poslije Učitelj Isus poučavati. To je kraljevska svadbena gozba koju sam Gospodar pripravlja svojim izabranim slugama i koja vječno traje. To je posljednja postaja na najdužemu putovanju; zaključno odredište ljudskoga životnog puta i cijele povijesti. O tomu nebeskom slavlju govori nam i svećenik kod mise kada uzdigne svetu hostiju i proglašava »Blago onima koji su pozvani!« Mi kršćani jesmo slavljenička zajednica. Slavimo Boga i zato se, predvođeni svećenikom, okupljamo, slušamo Riječ, pjevamo pjesme, prikazujemo darove. A na dar primamo Isusa, našega Gospodina: kruh života, živi kruh koji s neba silazi.

Kako bi to lijepo bilo da na današnji blagdan osjetimo svoje kraljevsko dostojanstvo. Zahvalimo Isusu što poput kraljeva i mi smijemo izbliza biti uz njega. Darujmo mu kao svoj poklon same sebe, svoj život, svoje misli, svoje oči, svoje ruke. Molimo ga da i nama daruje ono svjetlo mudrosti i razbora, duhovno svjetlo koje će nas, kao i mudrace s Istoka, pouzdano voditi k njemu.

I danas u naš svijet dolazi malo dijete – da li u našoj obitelji, da li kod susjeda – koje ponavlja blaženu lozinku koju smo od Isusa naučili, spasonosnu formulu kako se dolazi u kraljevstvo nebesko: »Bio sam gladan, nahranili ste me. Bio sam gol, obukli ste me, pohodili ste me, ogrijali ste me, utješili ste me…« Mudraci mogu jasno pročitati tu pouku u liku maloga Djeteta. Bog sâm uči nas što nam je činiti.

Isus ulazi u ovaj naš svijet u hladnoj i mračnoj noći, u jednoj staji, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2,7). Tajna Isusova života od početka je jedinstvena: i radost anđelâ i tjeskoba Getsemanija; i križ na Kalvariji i slavlje uskrsnoga jutra – sve to ide zajedno. Dokle god na nas padaju teški križevi, moramo se boriti za život, moramo pomagati koliko god možemo ljudima oko sebe. Moramo pružiti zaštitu i ljubav Isusu koji je došao među nas. Kao što svećenici ovih dana pohađaju domove naših obitelji, donoseći blagoslov i svjetlo Božje riječi, tako svi mi cijelu godinu koja je započela budimo blagoslov jedni drugima!

Mt 2,1–12
Bogojavljenje, 6. siječnja

iz knjige Jezik Crkve

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.