Sadržaj i poruka današnjega evanđalja: Mt 2,1–2 – 6. siječnja
Slavimo Boga koji se objavio, Boga koji nam je pokazao tko je on, koji se predstavio. Bogojavljenje znači da se Bog javio u tijeku povijesti, pojavio se u našemu svijetu. Naš Bog nije nepoznat mračni idol koji podmuklo stražari u mutnim, tminom okovanim dubinama. Nije kumir koji demonski zavodi ljude svojim lažima, nije mrtvi kip bez života i snage. Naš Bog jest Bog koji se objavio. Rekao nam je svoje ime, otkrio nam svoju bit. Bog je otvorio svoje srce i objavio nam tajnu svojega bića: ljubav – koja traje i bezuvjetna je.
Sveta tri kralja dolaze jer su imali budno srce koje osluškuje. Onakvo srce kakvo je Salomon, također kralj, za sebe molio od Boga kada je sagradio veliki Hram – Dom Božji. Takvo je srce kralj više cijenio nego bogatstvo i moć. I Bog se složio s takvom procjenom, uslišio je molitvu i podario kralju povrh toga i vlast i obilje. »Tražite najprije kraljevstvo Božje, a drugo će vam se nadodati« – reći će Učitelj. Sveta tri kralja, tri mudraca s Istoka gotovo tisuću godina nakon izgradnje prvoga jeruzalemskog hrama bit će također nagrađeni. Nagrađeni su za svoju molitvu, za svoje strpljivo traženje, za poštovanje i pažljivost prema onome što piše u svetim knjigama. Našli su onu pravu zvijezdu koja sjaji, blistavo svjetlo koje s nebesa silazi u studen i mrak betlehemske noći. To je on, Božić, Isus Krist novorođeni.
Možemo si predočiti te istočnjačke, produhovljene mudrace, suncem zasićena lica, kako dugo osluškuju glas mudrosti i Duha. Razmišljaju o proroštvima i povijesnim zbivanjima, promatraju događaje u prirodi. Kada li su se moje oči posljednji put – onako u miru, s užitkom – zagledale u zvjezdano nebo? U tomu pogledu mogu zastati i osjetiti uzvišenost i veličinu koja svjedoči o dobromu Stvoritelju. Zacijelo su tri kralja često i obilno napajala dušu takvim gledanjem.
Suvremeni istraživač u skupocjenu laboratoriju, uz kvalitetnu, odabranu, precizno složenu tehničku opremu, izvodi pokus. Pripravlja materijale, proučava reakcije, motri i bilježi – zato da bi pronašao novi lijek, bolje gorivo, korisniju hranu ili zato da bi utvrdio neku prirodnu zakonitost. Nisu li se slično i mudraci iz Evanđelja dali na velik životni pokus: traže i strpljivo osluškuju; putuju, prolaze kroz nove krajeve, i napokon nalaze onoga koga traži duša njihova.
Današnji politički ustroj uglavnom ne poznaje kraljeve. Što su značili kraljevi u doba Isusova rođenja? Možda bismo trebali zamisliti, recimo, neke ugledne državnike. Kako bi to izgledalo kada bi se, primjerice, predsjednici triju zemalja zajedno došli pokloniti novorođenomu Kristu Gospodinu? Bila bi to silna odluka i važan pothvat. Uza svu vlast i moć koja im je dodijeljena, u nepreglednu nizu obveza, vlastitih poslova i odgovornosti, uz osobne planove i interese, odvojili bi vrijeme, pošli na put, došli k Božiću u jaslicama i poklonili bi mu se. Mi upravo to činimo kada se okupljamo na euharistijsko slavlje. Krećem iz svojega doma, iz svoga svagdanjeg životnog hoda, dolazim u crkvu. Svoju ljubav, svoje vrijeme poklanjam Isusu.
Tri mudraca mogu nam biti pravi učitelji duhovnoga života. Kada su pronašli gdje je dragocjeni biser, ostavili su sve što imaju, samo da do njega dođu. Njima će Gospodin izreći veliku pohvalu kad ustvrdi da se tako traži i nalazi kraljevstvo Božje.
Bogojavljenje, to je veselje i slavlje. To je novo svjetlo s neba. Bogojavljenje, to su dragocjeni darovi trojice kraljeva. Bogojavljenje, to je Isus. Ali ta nebeska slast, ta duhovna radost i mir dolaze u ovaj naš svijet kakav jest i kakav iz iskustva poznajemo. Betlehemska je noć mračna i hladna. Marija i Josip ne nalaze mjesta u svratištu. Mesija se rađa u špilji, izvan grada, u staji među životinjama. Herod već snuje kako će ga ubiti. Trojica mudraca, kada dođoše na cilj svojega puta, što su pronašli? Malu siromašnu obitelj bez vlastita doma. Susreću obitelj s novorođenčetom koja će uskoro u progonstvo u stranu zemlju. Morat će otići kao izbjeglice pred prijetnjom zatornika, kao »gastarbajteri« u tuđini u potrazi za egzistencijom.
Sveta tri kralja pronalaze malo dijete koje im svojim osmijehom i svojim suzama postavlja ozbiljno pitanje: Zašto u vašemu svijetu još postoje ratovi? Zašto još uvijek ima mržnje? Zašto u dušama mora vladati strah? Zašto malo, bezazleno, nemoćno dijete mora gorko trpjeti zbog ljudske grubosti i nasilja? – Zašto se svi mi već jednom ne pokajemo i ne prestanemo nanositi nepravdu jedni drugima? Malo dijete u štalici dobiva darove, ali i daje važan dar, povjerava velik zadatak: Obratite se, slušajte Božju radosnu novost! Bog je kralj u vašemu srcu i u vašemu životu.
Zlato, tamjan, plemenita mast – to su dragocjeni darovi koje tri mudraca daruju. Crkva po rukama svećeničkim dariva kruh i vino. Kada svećenik uzdigne pliticu i potom kalež, darovat ću Bogu ono dragocjeno što imam. U tomu kruhu i vinu moje su radosti, lijepi doživljaji iz netom proteklih dana, sva moja ljubav i čvrsta odluka da ću Boga tražiti i njemu služiti. Tu su moje boli, životne patnje, sve zlo i svi grijesi koji me muče. Predajem sve u Božje ruke, kao što su tri kralja dare donijela. I dogodit će se čudesna razmjena. Bog nama daje na dar sama sebe.
Pokaži se, zvijezdo moja vodiljo! Iziđi, nebeska sjajna iskro! Kazuj mi put kroz moje dane, kroz cijelu ovu godinu! Ne dopusti da mi dan prođe, a da te ne pogledam, moja svijetla zvijezdo repatice! Daj da te vidim u lijepoj riječi i iskrenu razgovoru s bližnjim, u svojemu poštenu i marljivu radu, u pomirenju s onim s kime sam u svađi! Pokaži se u mojoj tihoj i predanoj molitvi! Daj da te vidljivu prepoznam u svakoj bolesti i muci koja me snađe! Isuse, nebesko svjetlo moje, vodi me i dovedi k cilju koji tražim, za kojim cio život hodim, kojemu se u vjeri, s pravom, nadam.
Iz knjige Jezik Crkve
