Tri retka u 4. poglavlju predstavljaju svojevrstan vrhunac i preokret u cijeloj Pjesmi nad pjesmama. Susrećemo takoreći najvažnije iskustvo zaručnice.
Ponajprije, u pjesmi je inače jasno i višekratno opisana duboka čežnja koja prožima zaručnicu. U Pj 4,9 kralj priznaje ranjenost svoga srca. Prvi put on progovara o svojoj čežnji za njom. Otvara svoje srce. »Ranila si mi srce« veli on, i to dvaput – ukrala ga je, probola…
Zatim, pohvaljuje se i veliča njezina ljubav (4,10). Sada je njezina ljubav uspoređena s vinom kao što je već u početku to bio slučaj sa zaručnikovom ljubavlju (1,2). U pjesmi se uglavnom ističe veličina i slatkoća zaručnikove, kraljeve ljubavi; sada prvi put on ističe ljepotu i milinu njezine ljubavi: »Kako je slatka ljubav tvoja… Slađa od vina«. Nasuprot dvostruku spomenu njegove ljubavi (»tvoja ljubav« 1,2.4), evo sad na isti način u Pjesmi njezina ljubav (»tvoja ljubav« 4,10).
Važan je korak naprijed što kralj pritom svoju sugovornicu u Pj 4,8 prvi put priznaje svojom zaručnicom (KS: »nevjesta«, Šarić: »zaručnica«) i tako joj pruža osjećaj sigurnosti. Taj važan naziv koji je potvrđuje na njezinu životnu putu i daje joj perspektivu, on, obraćajući joj se, ponavlja u nizu od pet puta za redom. Naći ćemo ga u svakom od pet redaka 4,8–12 i potom još jednom u 5,1.
Prvi put u pjesmi on je naziva sestrom. Za tom blizinom ona i čezne kad veli: »O da si mi brat« (8,1). Dva put on ponavlja: »sestro moja« (4,9s). Hebrejski izraz אחות ‘ahôt s nastavkom za pripadnost prvom licu pojavljuje se prvi put u tekstu i potom odmah u idućem retku. U ustima zaručnika naći ćemo ga još u 4,12 te u 5,1s.
