Knjiga Brojeva donosi važnu sliku u kojoj su dva brata, Mojsije i Aron, sa sestrom Mirjam pred šatorom-svetištem izvan tabora kad su već na putu u obećanu zemlju (12,5). Glavna inicijativa u upravljanju sukobom koji je nastao jest kod Boga. U stupu od oblaka pred ulazom u svetište on progovara (Br 12,6-8).
Na površini sukoba Mojsijeva je žena, strankinja, protiv koje govori ponajprije Mirjam, a Aron joj se pridružuje (Br 12,1). Dublji je i otvoren napad koji oni složno iznose usmjeren protiv jedinstvenosti Mojsijeva autoriteta kao Božjega sugovornika. Sukob je to koji zalazi u svu dubinu vjere i odnosa prema Bogu: Zar je samo Mojsiju Bog govorio, zar nije i Aronu i Mirjam (12,2).
Bolno je i problematično što i neodređene prigovore o ženi koja im smeta i ovaj otvoreni napad oni ne iznose u dijalogu s Mojsijem, u pripravljenom okviru i s taktom, nego pričaju pred nedefiniranim općenitim slušateljstvom, javno, na način glasine i trača (“rogobore” 12,1; hebr. “rekli su” bez naznake sugovornika 12,2). Tako stvaraju žalostan uvod u glasine o obećanoj zemlji (u Br 14 poglavlje-dva kasnije) kad će nakon povratka izviđača nastati buna u cijelom narodu, a sve na temelju “rekla-kazala”.
Mojsije, neznatan i ponizan Božji siromah (Br 12,3) – navikao već na kojekakve izvitoperene napade i izopačena rogoborenja sve tamo od samoga izlaska iz Egipta – pred bratom i sestrom zapravo ne poduzima ništa u obranu svojega dostojanstva i autoriteta.
Pismo je jasno: “Gospodin je čuo” (12,2) i organizira susret za raščišćavanje. Neuobičajeno je naići na opis kako Bog iznenada, odjednom i neočekivano progovara (r. 4). Govori Mojsiju, Aronu i Mirjam, njima trima, tražeći da dođu pred svetište.
Božje riječi Aronu i Mirjam koje slijede važne su ne samo po sadržaju nego zato što upozoravaju na prvi podatak oko kojega započinje svađu. Istina, dva su mjesta gdje u Levitskom zakoniku (Lev 10) i ovdje u Knjizi Brojeva (Br 18) Bog govori Aronu; istina, mnogo puta Božji je govor upućen Mojsiju i Aronu koji zajedno slušaju. Ali ovo je jedino u Bibliji zapisano mjesto gdje se Božja riječ izravno obraća i bratu Aronu i sestri Mirjam, braneći pritom Mojsijevo sasvim povlašteno mjesto i veliku blizinu s Bogom. Tako njihov argument s početka da je Bog i njima govorio nema velike osnove. Na početku svađe i sukoba – kako je često među nama – praktički stoji neistina.
Zanimljivo kako prvo predbacivanje zbog žene koja im je smetala (Br 12,1) uopće nije istaknuto. Ili ga prešućuju i zaobilaze ono što je na površini i svaki dan prisutno – i daleko je više uzrok sukobljavanja – pa izbjegavaju pogledati tako utjecajan, ali i nevažan uzrok konflikta. Ili je sve to toliko bespredmetno da treba odmah ići na korijen problema.
Aron je već prošao jedno izravno raščišćavanje računa s Mojsijem (Izl 32,21–24), brzo uviđa što se zbiva i u njihovu postupku prepoznaje grijeh. To je velik napredak Aronov. Onda, nakon klanjanja zlatnu teletu, kad je Mojsije tražio izravan susret s njime i otvoreno kod brata, odgovornoga, pitao kako stvari stoje, Aron je vrlo smušeno i nevješto objašnjavao kako je tele nastalo samo od sebe kad su ubacili zlato u vatru (Izl 32,24). Mojsije je tada jasno govorio o veliku grijehu (r. 21), a Aron krivnju prebacivao na narod koji traži napravljenoga boga (r. 22s).
Ovaj put Aron postupa daleko zrelije. On traži zagovorničku molitvu od Mojsija tako da grijeh na ostane na njima, da grijeh bude oprošten (Br 12,11). Mojsijev će zagovor kod Boga u konačnici biti uspješan. Sestri Mirjam koja i sama od početka uz svoje ime nosi proročki naslov (usp. Izl 15,20) dostojanstvo će biti sačuvano. Od svega ona dobiva osip ili čak gubu, pa boluje. Ali i za tih sedam dana bolesti koju trpi, njezin ugled u narodu ostaje zaštićen: Svi, naime, čekaju i dalje će poći tek kad ona ozdravi i opet bude primljena u tabor (Br 12,15).
Za Arona cijeli će slučaj biti plodan tako da on na kraju postaje svojevrstan uzor bratu Mojsiju kako treba umrijeti (Br 27,12; Pnz 32,50). A i za Mirjam stvari dobro završavaju. Prema proroku Miheju ona pripada na istu razinu s velikim izbaviteljem i zakonodavcem Mojsijem kao Božja izaslanica koja ide pred narodom na putu u slobodu (Mih 6,4).
(09.11.2011.) 25.10.2012.
dr. sc. Niko Bilić, SJ
