Čuveni 1. psalam odlično pokazuje kako se Biblija zanima za čovjekov životni put, ne samo za informaciju i neko određeno znanje. Važno joj je kojim putom čovjek hodi, kuda ide. Već prvi stih u psalmu i potom opet posljednji govore o hodu kroz život. Psalam upozorava da je bitno čiji savjet slijedimo, na koji put stajemo i hoćemo li opstati na njemu
Psalam najprije želi očuvati čovjeka od opasnosti koje mu prijete, a potom pokazuje koji je pravi put. Pritom je vidljivo da se Biblija zanima za čovjekov osjećaj i iskustvo, upozoravajući na blaženstvo i na užitak. Tako sama sebe definira kao sredstvo za sretan život. Kada Učitelj Isus svoj programatski govor otvara blaženstvima, potvrđuje i nastavlja vrijednu tradiciju zabilježenu i u prvoj riječi ovoga psalma.
Središnja misao prvog dijela psalma upućuje na Bibliju kao Božju pouku u kojoj čovjek može uživati meditirajući o njoj. Riječ koju u skladu s grčko-rimskom pravnom tradicijom uobičajeno nazivamo “Zakon” u izvorniku se odnosi na poučavanje, a razmišljanje o tom zakonu izvorno označava tiho ponavljanje, šaputanje, recitiranje u sebi.
Središnji dio psalma govori o učincima koji slijede iz čovjekova životnoga puta. U isti mah taj dio pokazuje kakvim se jezikom Biblija služi: ne toliko misaonom analizom i postupnim razglabanjem, nego živim slikama i simbolima. Čovjek koji Svetom pismu pristupa tako da uživa u njemu, nalik je plodnom drvetu na izvrsnu terenu, s bogatom krošnjom. Sjetimo li se pustinjske klime na Istoku još je jači dojam potoka koji teče i zelene krošnje. Čovjek koji se dao na takav studij Svetoga pisma donosi plod, kaže psalam, ima “čarobne ruke”: sve što poduzima postiže uspjeh. Velik si i snažan učinak Sveto pismo pripisuje! Psalam tu dodiruje i vraća se na prvotnu zapovijed novostvorenim ljudima koja traži da budu plodni (Post 1,28).
Na drugoj je strani izopačen životni put na kojem čovjek osjeća kako mu život poput pljeve izmiče iz ruku. Ništa mu ne ostaje. Nema ploda. S jedne strane uživanje, s druge strane praznina.
Treći dio psalma zaključuje s pravom da pakost, zločin i promašenost čovjeka čine takvim da ne može “ustati na sudu”, ne može stajati – jasno, jer je poput pljeve: sitnih biljnih, razmrvljenih ostataka raznesenih vjetrom. Stoga je razumljiv i sam završetak psalma s tvrdnjom da takav životni put propada.
Posljednji redak psalma u izravnoj opreci otkriva tajnu odakle uspješnost onom hvaljenom, dobrom životnom putu. Životni hod pravednih poznat je Bogu. Obilježava ga bliskost i prijateljstvo. Odvija se pred Božjim pogledom. Tako Biblija ne služi samo da čovjek upozna Božji govor, nego ujedno osigurava vrijeme u kojem će Bog čovjeka upoznati, vrijeme u kojemu će doživjeti da Bog mari za nj, da gleda na nj.
