Sveta vatra

Kada nam hladni dani dođu, valja se zagrijati. Ugodno je uz vatru koja grije! Ali – znamo iz teških požara – postoji i vatra koja spaljuje i uništava. Zahvalimo Bogu za baklju vjere! Zamolimo ga da nam zagrije srce, ako je ledeno; da nas izliječi, ako smo izgorjeli zbog preuzetnosti i nerazboritosti!

Sveta je strast koja nosi naprijed i vuče k cilju; luda je ona koja spaljuje dušu i od života ostavlja pepeo. Znade Luka, evanđelist, da se vruća Isusova želja ostvarila. Dvojici učenika na putu u Emaus gorjet će srce. Planuo je oganj. Namjesto potištenosti i razočaranja – vatra! Svjetlo i toplina u grudima. Upravo onaj komu su se nadali došao je k njima.

Znade sveti Luka da se ostvarila gorljiva čežnja. Zato će i opisati u Djelima apostolskim kako silazi Duh. Na svakoga po jedan plamen.

Već na početku Mojsije je znao da je to vatra koja gori, ali ne spaljuje. Izvijaju se uvis plameni jezici božanskoga ognja, ali grm ostaje. Proroci će protumačiti: vatra pročišćuje kao kada se zlato čisti.

Gospodin govori da ga čeka krštenje. A već je primio krst Ivanov na Jordanu. Pitat će dvojicu gorljive braće jesu li kadri primiti krštenje koje on treba primiti, a već je bio kršten na Jordanu (Mk 10,30).

Središnja je tajna vjere Sin Božji koji na se uze ljudsku narav. Sam nam, evo, otkriva da je prihvatio i bitnu proleptičku dimenziju našega bića. Pružamo ruke prema onomu što je pred nama. Žudimo za svrhom. Čeznemo. Pamet i srce vuku nas. Neka se dovrši što ima doći!

Gospodin milostivo prima na se našu nedovršenost. I u svetomu nemiru i izloženosti onome što nas čeka s nama je. Našu istegnutost prema ispunjenju poslanja i zaključnoj utaženosti on je prihvatio i tako ju je blagoslovio, posvetio. Zato smijemo predahnuti i sjetiti se riječi kojima pozdravlja svoje na dan Uskrsa, u čas kada je veliko krštenje bilo izvršeno.