Dijete Isus ne dolazi na svijet u Jeruzalemu nego u Betlehemu. Obavijest o Spasiteljevu rođenju ne stiže u upravno središte, nego na polje, među pastire koji su gotovo beskućnici kada prebivaju na otvorenom. I mi danas, kada nam se učini da smo ostavljeni po strani, pogledajmo koju nam veliku radost Bog povjerava i za koje nas poslanje izabire! Pastiri slušaju anđela Božjega, vide čitave vojske nebeske koje hvale Boga. Kao što je anđeo Gospodnji došao Djevici Mariji u Nazaretu, tako pristupa i vrijednim stražarima koji bdiju nad svojim stadom. Najprije je bilo potrebno umiriti strah koji se u njima javio. Nebeske riječi moraju rastopiti uplašenost koja je izbila na površinu. Bijaše to valjana terapija. »Velika radost« koju je nebeski glasnik proglasio raspršila je »velik strah«. Pastiri su sada spremni i prvi će čuti »evanđelje«. Njima anđeo naviješta blagovijest o Kristu Gospodinu. Božićna noć oslobađa od nakupina straha i otvara nam uši za nebesku Riječ. Poruka djeluje. Pastiri uspostavljaju komunikaciju, preuzimlju inicijativu i motiviraju jedni druge. »Hajdemo!« govore. I žure. Čuli su uputu da pronađu znak i potraga će, znamo, biti uspješna. »Pronašli su Mariju, Josipa i novorođenče, položeno u jaslice« (Lk 2,16). Eto, to je božićna noć, vodi nas u djelovanje kojemu je uspjeh osiguran!
Pastiri su primili objavu, a kada vide dijete u jaslicama i prepoznaju najavljeni znak, sami će postati objavitelji. Ispripovjedit će ono što im je bilo rečeno. Prvi mogu objaviti da je novorođeno dijete Spasitelj – Krist, Gospodin. I da zbog njega sjaji nebeska slava kod Boga, a mir se razlijeva na zemlji. Božićna noć daje nam velik zadatak da poput pastira ne zastanemo na čudesnu viđenju, nego da točno čujemo Božju riječ. Nije ih opčarala noćna pojava, oni prepoznaju da je Bog na djelu.
Pastiri će na udivljenje slušatelja objaviti što su primili. Što je Bog njima dao, to oni dalje predaju. Božić i nama u srce donosi misli i na usne stavlja riječi koje će posvjedočiti našim bližnjima što se uistinu zbilo u svetoj noći. Bog je došao na svijet. Rodio se kao malo dijete i zato je – Božić.
Slava koja pripada Bogu u visinama zasvijetlila je pastirima na betlehemskim pašnjacima i obasjala ih. Mnoge Božić dovede u crkvu. Polnoćka je divna prilika da u našu utrku za zemaljskim dobrima zađe nebeski mir i svjetlo pravoga Ideala. Kao što su pastiri postali poput nebeskih vojski i hvalili su Boga, tako to i mi činimo – kod euharistijskoga stola u crkvi, kod obiteljske molitve u svojemu domu!
