Petar i Pavao (29. lipnja)
Često čitanje čuvane Riječi čudesno čisti čovjekov duh. Ne mogu sam nositi gorčinu i jad koje mi život donosi. Čovjek sam grješnik i ne mogu svojim silama doprijeti do božanskoga Sunca koje je kadro rasvijetliti moju tamu. Zato zahvalno primam ključ koji je Gospodin Petru povjerio.
Triput je Apostol potvrdio: »Da, volim te.« To su riječi upućene Isusu, to je molitva. I to sa suzama u očima. Potekle su niz ribarevo lice kao i one noći kada je triput rekao: »Ne.« Iscrpljen od duge, prazne noći bio je žurno doplivao i uživao je u pripravljenu doručku. Vatra je u sredini gorjela, kao onda. Potresen, slušao je kako Gospodin strpljivo ponavlja pitanje i sve je jasnije vidio pravu sliku Dobroga Pastira koji se s ljubavlju brine za svoje ovce. I za maleno slabašno janje. Jer je i sam postao Jaganjac Božji. U Petrovoj se duši sve više rastapala i nestajala opna koja ga je dijelila od sve dubine Božje ljubavi. Tu je ključ. Prepuno srce prelilo se u suze. Sv. Ignacije Lojolski u početku Duhovnih vježba preporučit će da o svojim prošlim grijesima razgovaram s Isusom kao što prijatelj razgovara s prijateljem. Sada je Petar bio spreman za poziv koji je već prije čuo: »Pođi za mnom.«
Drugi je bio posve drukčiji. Za razliku od zdrave ljudske mudrosti brzopleta, dragoga Galilejca neuvijene duše, Pavao je bio visokoškolovan pismoznanac, strog sljedbenik Zakona, očito na višemu položaju. I otvoreno je progonio Isusove sljedbenike. Otkupitelj objedinjuje svjetove. I ovaj farizej od farizeja, najpobožnijih, probranih, i onaj iz dalekoga polupoganskog Sjevera bit će uzor-učenici, prvaci. I onaj koji je dobro pamtio da je Gospodin došao ispuniti Zakon, i ovaj koji je iskusio kako slovo zakona donosi smrt, obojica nose stijeg Krista Kralja.
Pavao nikada nije bio očevidac zemaljskoga Isusova lika, nego ga je tek pred Damaskom obasjalo uskrsno svjetlo Kristovo. Ipak, i on će jednako biti nazvan apostolom kao i oni koji su od početka bili s Učiteljem. I izvršavat će tu službu s istom gorljivošću s kojom prije bijaše progonitelj. Predavat će ono što je primio.
Pavao je također triput opetovao svoju riječ Gospodinu. Molio je da bude oslobođen od trna u tijelu i od udaraca sotonskoga glasonoše. I čuo je božanske, dragocjene riječi: »Dosta ti je moja milost!« Ta će sveta tajna zasigurno dugo, dugo odjekivati u njegovoj duši. Sv. Ignacije te će riječi uzeti u najvažniju molitvu predanja Bogu. Pavlu je bilo dosta, shvatio je: kada je slab, onda je jak. Trn ljudske slabosti postao je mač Riječi koji će osvojiti narode.
