Veliki je četvrtak blagdan Novoga saveza koji je sklopljen snagom Kristove osobe. Veliki je četvrtak blagdan velikoga otkrića. Govor u prispodobama prestaje, počinje otvorena objava Kraljevstva. Isusova moć nad prirodnim silama (npr. stišavanje oluje, hod po vodi), nad bolestima (npr. gubavac, uzeti, bolesni sin stotnikov i kći Jairova i kći Sirofeničanke) i zlodusima mogle su podržavati maštovita očekivanja učenika. Sada postaje jasno da su samo slika. Mesija dolazi u tijelu i govori: »milje mi je izvršavati tvoju volju« (Ps 40,9). Nema u Isusa lažna mesijanizma, prihvaća utjelovljenje do kraja. Što se na riječ anđela zbilo pod majčinim srcem, na križu i u uskrsnuću dovršit će se. Iz ljubavi Mesija će ići u smrt. Veliki četvrtak otkriva istinu o Spasitelju svijeta. Nema tu skrivena, mračna čarobnjaštva ni legijâ nadsvjetskih sila koje će sve pokoriti. Krist Isus pravi je čovjek koji prihvaća svu istinu ljudskoga života. I tjeskobu i strah u Getsemaniju, i teški križ, i pravu ljudsku smrt.
U pashalnoj večeri gledamo kalvarijsku žrtvu. U tijelu na oltaru gledamo tijelo na križu. S pravom. Ali jednako tako euharistija prikazuje i Uskrs. Riječi predanja: »ovo je moje tijelo« odnose se i na uskrsno proslavljeno tijelo Kristovo koje se daje svima.
Veliki je četvrtak blagdan velikoga poslanja i sakramenta. Gospodin na kraju Evanđelja šalje: »Idite i učinite sve narode mojim učenicima.« Prije toga u euharistijskoj dvorani – cenakulu – daje nalog i ovlast svojim učenicima: »Uzmite!« »Činite ovo meni na spomen!« nalog je apostolima. Isusove riječi: »Ovo činite!« obuhvaćaju i sav njegov ljudski život. Onako kako Isus govori i čini, tako će i apostoli činiti. Svećenici dobivaju dužnost da budu s Ocem povezani u molitvi kao što je to Isus bio. Poslani su naviještati kraljevstvo Božje i pozivati na obraćenje kao Isus. Kao sam Učitelj i oni će stati u red grješnika. Liječit će od od kojekakvih ljudskih bolesti i oslobađati od zloduha na temelju vjere.
»Ovo činite« odnosi se na Isusovo predanje: on će proći kroz muku, nosit će križ. Cijeloga sebe daje kao sveti prinos Ocu. Ide do kraja kao janje na klanje, kao pšenično zrno, sve do u pravu ljudsku smrt. To je veliko poslanje svećenika. To je duhovno zvanje.
Veliki je četvrtak blagdan velike gozbe. U prispodobi o rasipnomu sinu otac pripravlja gozbu. Druga prispodoba govori o kralju koji za svojega sina zaručnika pripravlja gozbu. Više puta Isus govori o prostrtu stolu za koji će sjesti ljudi iz svih krajeva svijeta. Ono što riječ i slika najavljuju kod Posljednje se večere ostvaruje.
Velika gozba koju naviješta prorok Izaija obuhvaća sve ljude. Uklanja zastor koji je dijelio nebesku od zemljaske sfere. To se ostvaruje na Veliki četvrtak. Isus jasno govori da se krv novoga saveza prolijeva za njih, okupljene, izabrane predstavnike dvanaest plemena cjelokupnoga naroda Božjega.
Veliki je četvrtak blagdan tijela i iskrenosti. Isusova je riječ snažna. Ali nju prate djela. Kada govori uzetomu: »Uzmi svoju postelju i idi!«, to se i zbiva (Mk 2,12). Kada gubavcu govori: »Hoću. Budi čist!«, to se i događa (Mk 1,42). Kada poziva Lazara da iziđe iz groba, on izlazi u svojemu pravom ljudskom tijelu (Iv 11,44).
Isus od početka zemaljskoga života ima pravo ljudsko tijelo. Njegov rad i njegova molitva posvećuju ljudsko tijelo. Starozavjetni patnik Job, pogođen gubitkom, nesrećom i teškom bolešću, vodi sa svojim prijateljima teološke razgovore. Traži odgovor na bitna pitanja. Ali suza u njegovu oku najviše govori o stanju njegove duše. Čežnja za utjehom i ljubav prema njegovu otkupitelju koji živi postaju vidljive i opipljive.
Mi ljudi svojim riječima i ponašanjem puno toga prikrivamo. Lukavim mislima i postupcima zavaravamo, glumimo, manipuliramo kako bismo progurali svoj interes, kako bismo druge naveli na svoje, pridobili ih i osvojili. Posljednja je večera predah. Sve su karte na stolu. Gospodin ne osvaja druge za sebe, nego daje svoje tijelo. Nema ovdje našega ljudskog izmotavanja i prikrivanja. I Juda sluša svete riječi: »ovo je tijelo moje«, »ovo je krv moja«.
Isus ne prezire ljudsko tijelo, nego u tijelu trpi kao što je u njemu djelovao. U tijelu umire, u tijelu će i uskrsnuti.
Veliki je četvrtak blagdan velike zadaće za sve ljude. Sav je Isusov život prožet jedinstvom između riječi i djela. To jedinstvo postaje obveza vjere u Krista. Život kršćanina život je njemu na spomen. »Ovo činite« znači isto što »ljubite kao što sam ja ljubio!« (Iv 13,34; 15,12).
Veliki je četvrtak blagdan velikoga Saveza i Božje vjernosti. Novi savez obuhvaća i obnavlja sav univerzalizam Božjega pogleda. Savez s Noom obnavlja se u savezu s Kristom. Savez izabranoga Božjeg naroda na Sinaju obnavlja se u savezu s Kristom. Veliko hodočašće sviju naroda koji dolaze pokloniti se, primiti Božji zakon ostvaruje se na Veliki četvrtak. Mihej i Izaija promatraju proročki: narodi će prekovati mačeve u plugova, koplja u srpove (Iz 2,2; Mih 4,2). Zaharija opisuje kako će svi narodi iz godine u godinu redovito dolaziti u Jeruzalem da se poklone božanskomu kralju i da slave Blagdan sjenica (Zah 14,16).
